Page 153 - Odiseja

Homer: Odiseja

Nogama oprijet nikud ne mogoh, a niti stati,
435 Jer je kor'jenje išlo daleko, a grane visoko,
Široke velike grane zasjenjujući Harìbdu.
Ali se čvrsto držah, dok opet ne izbaci voda
Katarku i kilj, i meni, što željah ih, jedno i drugo
Dođe, ne odmah, već kasno. Iz skupštine, mnoge gdje raspre
14
440 Parcem presuđuje tko, na večeru kada se vraća,
Tada Haribda mi tek lađènā pomoli drva;
A ruke ȉ noge ja odòzgō spustim na polet,
Onda u vodu pljusnem med preduga obadva drva,
Zatim se posadim na njih i prionem rukama veslat,
445 Skilu mi bogova otac i ljudi ne dade vidjet,
Jer se drukčije ne bih uklonio prijekoj smrti.
Devet sam plivao dana, i desete noći me bozi
Prignaše nà ostrvo Ogìgiju, gdjeno Kalìpsa
Živi boginja strašna ljepòkosā sa glasom ljudskim,
450 Koja me njegovaše i hranjaše. Ali kazivat
Što ću ti to, kad jučer u domu kàzīvāh ovom
Tebi i ženi ti snažnoj? a meni je mrsko da ono
Iznova govorim opet, što razgov'jetno već rekoh.«

14 440. Parcem — parničarima.

153