Page 161 - Odiseja

Homer: Odiseja

B. Atena pretvara Odiseja u prosjaka. 287—440.

Reče, i sjajnoka njemu Atena se nato nasmije,
Pa ga pogladi rukom, a uzrastom stvori se ženi
Krasnoj i velikoj slična i poslima divnima vještoj.
290 Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
»Lukav bi bio taj i prijevaran, koji bi tvoja
Lùkāvstva mogo nadmudrit, pa ȉ bōg koji da dođe!
Zar se, svaštòznānče tî, nenásitni lukavče, zlico,
Ni u zemlji u svojoj još pr'jevare i lažnīh r'ječi
295 Nećeš da prođeš, što tebi od mlȁdosti tvoje su mile?
Ali o tome već ne govormo, ta oboje mi smo
Lukavi, mudri, jer ti si odvojio besjedom, svjetom
Od svih ljudi, a jâ sam na glasu med bozima svima
Pameću i hitrinom. No ti ne prepòznade sada
300 Palade, Zeusove kćeri Atene, koja ti sveđer
Pomažem u svakom trudu i koja te jednako čuvam,
Koja tebe i svima učinih Feácima draga,
A sad ovamo dođoh da snujem s tobom vijeće,
Da ti sakrijem blago, na polasku što ti Feaci
305 Ponosni daše po naputku mom i po volji mojoj,
Da ti reknem, pretrpjet kolìkō je suđeno jada
Tebi u krasnom domu; ustrpi se, makar i silom.
Nikakvu čovjeku nemoj kazivat i nikakvoj ženi,
Da si ovamo došo nalutav se, nego šutèćkē
11
310 Mnoge nevolje trpi, predáji se nasilju ljudskom.«
Njoj odgovarajuć ovo Odisej dosjetljivi reče:
»Smrtnom je čovjeku teško, o boginjo, poznati tebe,
Makar i vrlo vještu, jer svemu slična se gradiš.
Dobro se spominjem još, prijatèljica kako si meni
315 Bila, dok rȁtovāsmo pod Trojom ahejski sinci.
A kad Prijamov grad razorismo nȁpokōn strmi,
Odjedrismo, a neko božanstvo rasu Ahejce,
Odonda, Zeusova kćeri, ne smotrih te, ne vidjeh više,
Da bi mi u lađu ušla da od zla me obraniš kojeg,
320 Nego se svagda srce od tuge cijepalo moje.
Te sam luto, dok od zla ne spasoše bogovi mene;
Dok me nȁpokōn nisi ohrabrila u polju rodnom
Feačkom te me u grad dovèla feački glavom.
A sad, tako ti oca, sad molim te, — mislim, da nisam
325 Došo na poglednu veće na Itaku, već se po zemlji
Potucam nekakvoj drugoj; od ruganja pustoga, mislim,
Da mi govoriš to, da mi dušu prevariš samo.
Reci mi, jesam li zbilja u zemlji očinskoj miloj?«
Sjajnoka na to njemu Atena odgovori ovo:
330 »Svagda mîsao tàkva u grúdima tvojima jeste,
Zato te ostavit nikad u nevolji tvojoj ne mogu,
Jer si pametan ti i razborit, brz si odlučit.

11
306—310. Odisej se u svom odgovoru ni jednom riječi ne osvrće na Atenine napomene u tim stihovima,
pa se misli da su interpolacija.

161