Page 209 - Odiseja
P. 209

Homer: Odiseja


                                 Je li brzonog bio kod takova svojega lika,
                                 Ili je bio on ko ostali psi razbludníci,
            310                  Što ih gospòštinē radi gospoda ù kući hrane.«
                                                                          13
                                    Na to si, Eumeju, ti o svȉnjāru, besjedu reko:
                                 »Ovo je dašto pas gospodara, što umr'je daleko;
                                 Da ti je on još snage onàkē i lîka onakog,
                                 Kakva ostavi njega Odisej iduć pod Troju,
            315                  Imo bi što i gledat, koliko je hitar i snažan!
                                 Kada bi gonio zvjerku u guduri dubokoj šumskoj,
                                 Nikada njemu nije izmàkla, jer ȉ trāge dobro
                                 On je pogađo, a sada je zlo navalilo na njeg,
                                 Jer je daleko mu propo gospodar, a žene se za psa
            320                  Ne brinu, ne hrane njega, a sluge neće da rade
                                 Ono, što im je dužnost, kad ne vlada njima gospodar,
                                 Jer gromoglasni Zeus polovinu uzme vrline
                                 Čovjeku onom, kojega dan robovanja snađe.«
                                    Reče i uniđe u dom, u kojem se stanuje zgodno,
            325                  I on k ponosnim proscem kroz dvòranu upravo ode,
                                 A crna ugrabi smrt i sudbina Argosa tada,
                                 Kad iza dvadeset ljeta Odiseja ugleda opet.


                                           B. U muškoj dvorani. 328—558.




                                  a. Rječkanje Antinojevo i Eumejevo. 328—404.

                                    Eumeja prvi od svih bogoliki spazi Telemah
                                 Gdjeno po kući stupa, i njemu namigne brzo
            330                  Ì tīm ga k sebi pozove, i svinjar se ogleda tada
                                 Ì uzmē postavljen stolac, na kojem mesòsječa znaše
                                 Sjedjeti, kada bi meso na gozbi proscima rezo.
                                 Eumej stolicu tu k Telèmahovu donese
                                 Stolu i mȅtnē je njemu nasùprot te sjedne, a glasnik
            335                  Uzme i dade mu jela, iz košare dade mu hljeba.
                                    Za njim se brzo u dom Odisej divni uvúčē;
                                 Prosjaku kukavnom on i starcu bijaše sličan,
                                 On se podštápō, a bješe odjeven u jadno ruho.
                                 Sjedne na jȁsenov prag, u dvorište koji je gledo,
            340                  Pa se nasloni na stup na čempresov, kojino tesar
                                 Nekad ugladi vješto i mjerilom izmjeri pravo.
                                 A Telemah reče svinjaru, pozvav ga k sebi,
                                 I hljeb uzevši čitav iz prekrasnog koša i mesa
                                 Uzevši dosta, kolìkō objèručkē mogaše držat:
            345                  »To odnèsi tuđíncu i podaj mu, reci mu jošte,
                                 Oko sviju prosácā obilazeć redom nek prosi,
                                 Jerbo nije dobro za uboga, ako se stidi.«
                                    Tako mu reče, i svinjar razumjevši besjedu ode


                   13  311. Apostrofa; vidi 14. pjev. st. 55.

                                                                                                       209
   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214