Page 213 - Odiseja

Homer: Odiseja

c. Penelopa poziva Odiseja k sebi uveče. 492—588.

A kad začuje mudra Penèlopa, u kući da je
Udaren prosjak, tad kletvu med sluškinjama izrèčē:
17
»Ej pogodio tebe Apòlōn slavnòlukī tako!«
495 A ključarica njoj Eurìnoma besjedu reče:
»Da se ukletve naše već steku, ne bi ni jedan
Od njih dočeko živ ljepòtronū sutrašnju zoru!«
Njoj Penelopa mudra ovako progovori na to:
»Majko, svi su mi mrski, jer o zlu rade, al' opet
18
500 Crnoj je Keri od sviju Antìnoje najviše sličan.
Nekakav bijedni hodi tuđinac po kući proseć
Ljude, da dadu mu što, jer na to ga potreba goni;
Svi mu dadoše drugi i napuniše mu torbu,
À ōn ga podnožjem lupi baš uvrh rȁmena desnog.«
505 Tako zboraše ona med sluškinjama med svojim
U sobi sjedeć, a divni Odisej jedaše tada;
Ona pozove k sebi svinjara divnog i reče:
»Idi, Eumeju divni, i reci onom tuđincu,
Amo nek dođe, da molim i pitam ga, nije li štogod
510 Gdje o Odiseju čuo mukòtrpnōm, ili ga možda
Očima vidje, jer ôn na skitača svjetskog je nalik.«
19
Na to si, Eumeju, ti o svȉnjāru, besjedu reko:
20
»Ej da ušutjeti hoće, o kraljice, tamo Ahejci!
Kako govori on, i tvoje b' opčinio srce.
515 Tri ga imadoh noći u kolibi ȉ trī ga dana
Ùstavljāh; jer je došo utèkāvši iz lađe k meni
Prvom, al' nije mi sviju iskazo nevolja svojih.
Kakono gleda čovjek pjevača, što umije ljupke
Ljudima pjevati pjesme naučiv od bògōvā vječnih,
520 I ljudi slušat ga žele bez prestanka, kada im pjeva:
Tako je mene on opčinjavo u kolibi sjedeć.
Veli, prijatelj glavni s Odisejem da je po ocu,
Rodom da je iz Krete, gdje živi naraštaj Minov,
Otud nevolje trpeć na ovaj je došao otok,
525 Ovamo onamo bacan, i veli, da blizu je čuo
Za Odiseja divnog, u tesprotskom rodnome polju
Živ da je, kući da ide i zaklade mnoge da nosi.«
Tada Penelopa mudra odgovori njemu ovako;
»Idi, pozovi ga amo, da sam mi iskaže sve to.
530 Oni pak neka sjede pred vratima te se vesele,
Ili u dvorima ovdje, kad u njih je veselo srce,
Netaknut njihov stoji imutak u kućama njihnim,
Hljeb i slađahno vino, i nȉtko ne tròšī do slûge.
Nego nam svaki dan u dvore dolaze oni
535 Koljući goveda naša i ôvce i pretile koze,

17 494. To je apostrofa na Antinoja u znak ogorčenja zbog njegova bezdušnoga postupka prema prosjaku.
18
500. Smisao je: Antinoje mi je mrzak kao smrt.
19
512. Apostrofa; vidi 14. pjev. st. 55.
20 513. »Ahejci« — misle se prosci.
213