Page 27 - Odiseja
P. 27

Homer: Odiseja


                                 Pod'jele ga u d'jele i slavnom se gošćahu gozbom.
                                 I kad namire već za pićem i za jelom žudnju,
                                                                5
                                 Onda im besjedu počne Gerénjanin  konjanik Nestor:
                                 »Sada je ljepše goste upitat i od njih razabrat,
             70                  Tko li su, pošto su se počastili po volji u nas.
                                 Koji ste, stranci, i otkle doploviste stazom vodènōm?
                                 Jeste li došli poslom, il' ȕtoma lutate možda,
                                 Kao što gusari blude po vodama slanim životom
                                 Igrajući se svojim, tuđincima noseći b'jedu?«
             75                     Razumni na to riječ Telemah odgovori njemu
                                 Slobodno, jer mu smjelost Atena u srce vrgnu,
                                 Starca da o svom pita o ocu, kojeg mu nema,
                                 Ne bi li tako slavu i diku med ljudima steko:
                                 »Nestore, Nelejev sine, o ahejska velika diko,
             80                  Pitaš nas, otkle smo mi, pa sve ću ti kazati pravo.
                                 Mi smo ovamo došli iz Itake, grada pod Nejem;
                                 Nije narodni poso, već moj je, što ću ti reći.
                                 Idem, da raširen glas mukotrpnog divnoga svoga
                                 Oca Odiseja čujem, za kojega vele u ratu
             85                  S tobom da bijaše nekad, razorio grad da je Troju.
                                 Za druge čuli smo sve, s Trojancima koji se biše,
                                 Gdje li je kojega njih jadovitom nestalo smrću,
                                 Ali za njegovu smrt ne dádē doznat Kronìōn,
                                 Jer za nj kazati pravo gdje poginu, nitko ne znade,
             90                  Da li na suhu gdjegod pogubiše njega dušmáni,
                                 Il' u Amfìtritē valma na pȕčini gdjegod ga nesta.
                                                    6
                                 Zato ti koljena grlim,  o jadovnoj njegovoj smrti
                                 Ne bi l' mi kazati htio, da l' svojim gdje očima vidje
                                 Ili si od drugog dozno, potúcao što se je ì sām?
             95                  Ta veòma se jadan od matere rodio svoje!
                                 Ne žali ništa mene, ne štéd' me nit' besjedu blaži,
                                 Već mi istinu kazuj, što ugleda očima svojim.
                                 Molim te, ako je tebi Odisej, valjani otac
                                 Moj, obećánje djelom il' besjedom svršio koje,
            100                  Na polju trojanskome, gdje mučiste muke Ahejci,
                                 Toga se sad opomeni i pravo deder mi reci.«
                                    Na to odgovori njemu Gerénjanin konjanik Nestor:
                                 »Kad si mi, dragi, jade spomenuo, koje na onom
                                 Polju pretrpjesmo mi goropadni ahejski sini,
            105                  Il' kad plavetnim morem zaputivši pl'jeniti štogod
                                                                        7
                                 Lutasmo, kud nas je sam Ahilej voditi znao,
                                 Ili kad ȍko grāda vladara Prijama bismo
                                 Bojeve, tu su prvi junaci ubiti mnogi!




                   5
                     68. »Gerenjanin« — po gradu Gereniji u Meseniji, u kojemu je Nestor bio odgojen kad je Heraklo ubio
                   njegova oca Neleja i razorio Pilos.
                   6  92. »Zato ti koljena grlim« — ne treba shvatiti od riječi do riječi, nego kao da se reče: vrlo te molim.
                   7
                     105—106. Da bi se Ahejci pod Trojom mogli prehranjivati, morali su pojedini odjeli njihove vojske češće
                   izlaziti u pljačku po obližnjoj Maloj Aziji i po obližnjim otocima. Pljačkaši se nisu zadovoljavali samo hra-
                   nom i stokom, nego su odvodili i roblje, osobito robinje. Takva se pljačka misli u ovim stihovima.

                                                                                                       27
   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32