Page 4 - Odiseja

Homer: Odiseja

Stan je, gdje zalazi bog Hiperiōn, — gdje uzlazi, drugim),
25 Tamo da volujsku on hekatombu i janjeću primi.
Tû se veselio sjèdēć i čàstēć se, à drugī bozi
Tada se skupili bjehu u dvorima òlimpskog Zeusa.
Med njima besjedu počne i ljúdi i bogova otac.
Jer se nezazornog sjeti Egista u srcu svojem,
30 Kog Agamèmnonov sin daleko glasoviti Orest
Ubi, — i njega se sjetiv progòvorī bozima vječnim:
»Aj koliko se tuže na bogove smrtnici ljudi
Govoreć, od nas zla da dolaze, à jade sami
Spremaju preko sudbìnē grijehom i drskošću sebi!
5
35 Tako se preko sudbine Atridovom vjenčanom ženom
Oženi Egist, a njega na povratku njegovu ubi
Znajući, da će ì sām zaglaviti, jer smo mu rekli
Prije, skoròteću k njemu, oštròvidnōg Hermiju poslav,
Neka se ne ženi njom i njena ne ubija muža,
40 Jer će mu osveta doći od Orèsta, Atrídova sina,
6
Kad on u napon dođe i zemlje se svoje užèlī.
Tako mu Hermija reče, al' nije ga mogo odvratit
Dobro mu misleć, a sad je pretrpio kazan on za sve.«
Sjàjnōkā boginja njemu Atena odgòvorī ovo:
45 »Ȍče Krȍnīde naš, nad vladárima vlȁdāru prvi,
I pravo jeste, što onaj sad mrtav po zasluzi leži,
I drugi pogini tako, tko učini takovo štogod!
Al' za Odisejem hrabrim u mèni kida se srce.
Nesretnik od prijatéljā dalèko nevolje pati
50 Dugo na otoku već oblìvenōm odsvud, sredina
Gdjeno je morska, a na tom šumovitom otoku stanom
Ljutog Atlasa kći se nastanila: dȕbine morske
Tome su poznate sve, on stupove dugačke drži,
7
Koji razdvajaju nebo od zemlje. Kći mu jadnika
55 Sveđer ùstavljā plačnog Odiseja, sveđer ga mami
Ona riječima ljupkim i ùmiljatīm, da s uma
Kȍliko želi da ì dim od zemlje svoje još vidi,
Kako Itaku smetne, — al' on je umr'jeti gotov,
Kako se uvis diže. I tvoje, òlimpskī Zeuse,
60 Zar se nè krȅćē srce? Odìsēj zar ti ugáđō
Nije kod argejskih lađa na širokom trojanskom polju
Prinoseć žrtve? tȁ gnjevan na njega što si toliko?«
Njoj odgovarajuć Zeus nebésā oblačitelj reče:
»Čedo, kakva ti riječ iz ograde zubne izmàče?
65 Gdje bih zaboravit ja Odiseja mogo božanskog,
Koji je umom od ljudi odvojio! Obilno on je
Žrtvovo bozima vječnim, vladarima širokog neba.
Al' se neprestano na nj zemljòmičnī srdi Posìdōn

5
35. »Atridovom«, tj. Agamemnonovom.
6 41. Orest se u vrijeme umorstva svoga ocu Agamemnona nalazio u Ateni i tamo se zadržao dok nije odra-
stao; vidi 3. pjev. 36—387.
7
53—54. Pjesnik naivno zamišlja da nebo poput stropa kakve dvorane počiva na golemim stupovima, koji
ga razdvajaju od zemlje.

4