Page 9 - Odiseja

Homer: Odiseja

Neviđen propada on i nečuven, a plač i tugu
Ostavi meni; al' za njim ne cvilim, ne uzdišem samo,
Nego mi bogovi još pripremiše i druge jade,
245 Jer koliko je god gospodara otokom silnih:
Sami, šumòvitōme Zakintu, Dulihiju jošte,
I koliko ih svih po brdovitoj Itaci vlada.
Svi ti mater mi prose i c'jelu mi rastaču kuću;
A mati niti se može od udaje nećati mrske
250 Niti se udati može, a oni izjedaju kuću
Pa mi je troše, a brzo i mene će oni pogubit.«
Palada njemu Atena progovori srdita vrlo:
»Aj kolìkō bi sad ti Odìseja, kojega nema,
Trebalo; rukom bi on na prosce zamahnuo drske!
255 Kad bi došao on i kod vrátā na ulazu stao,
Ìmajūć štit na sèbi i kàcigu ȉ do dvā kòplja.
Kakav je bio onda, kad u kući našoj sam njega
Prvi put ugledao gdje pije te se veseli;
Baš se iz Efire vraćo od Ila, Mermeru sina! —
260 Jer je u brzoj lađi i k njemu išo Odisej
Tražeći otrov ljudma smrtonosan, njime da maže
Mjedene strijele svoje, — al' onaj ne htjede dati,
Jer se je bògōvā bojo vjekovitih, al' mu ga otac
Ipak dao je moj, jer veòma mu bijaše mio.
265 Da ti otac Odisej med prosce izađe takav,
Pr'jeki bi stigo ih udes, i svadba bi ogrkla njima.
16
Ali dakako sve to u krilu bògōvā leži.
Da l' će se vratiti on i u kući kazniti svojoj
Prosce il' neće, a tebi i samom velim, da smišljaš,
270 Kako bi iz kuće mogo izbaciti prosce tolike.
Nego čujder me sada i pamti, što ću ti reći:
Vitezove Ahejce u skupštinu sjutra sazovi,
Volju im očituj svoju, svjedoci nek bogovi budu.
Tamo proscima reci, nek raspu se kućama svojim.
275 K tome materi reci, za udajom ide l' joj srce,
Neka se vrati veòma mogućnom ocu u dvore,
17
Svadba će tamo njoj se priredit i vjenčanih dara
Pripravit sila kolìkō za kćerkom ide ih milom.
Mudro ću još ja tebe uputiti, ako ćeš slušat:
280 Lađu pripremi sa dvaest veslača najbolju svoju.
Pođi, da doznaš za oca, što izbiva odavno veće,
Ne bi l' ti koji smrtnik dojavio, ne bi li čuo
Zeusovu Kážu, što ljudma navlàstito donosi glase.
U Pil najprije idi i Nestora divnoga pitaj,
285 Otud k Menèlaju ti plavòkosōm u Spartu hòdi,
On je od Àhējācā mjedènhāljā posljednji dòšō.

16
267. »u krilu bogova leži«, tj. to zavisi od volje bogova. Izraz se osniva na starom običaju prikazivanja
bogova u sjedećem položaju: molitelj bi svoje darove i želje stavljao u krilo boga i u svojoj bi naivnosti
vjerovao da u njemu leže i oni usudi, odnosno odluke što će mu ih bog udijeliti.
17
277. »vjenčanih dara«, to su darovi što ih mladoženja daje nevjestinim roditeljima, a sastoje se obično od
stoke; prema tome mladoženja u doba koje prikazuje Homer ženu zapravo kupuje od njezinih roditelja.

9