Page 7 - Odiseja
P. 7

Homer: Odiseja


                                 Hljeba u košarama naslagaše robinje mnogo,
                                 A dječáci krčáge do vrha napune vinom.
                                 Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni.
            150                  I kad namire već za pićem i za jelom žudnju,
                                 Onda im drȕgā opet veselja pomisli duša,
                                 Pomisli nà pjesmu, igru, jer ì tō pripada gozbi.
                                 Prekrasnu kitaru tada oglàsnīk ȕ rūke pruži
                                 Femiju, koji je pjesme med proscima nagonjen pjevo.
            155                  Tada zacilikne pjevač i lijepo pjevati stane.
                                    Sjajnokoj onda Ateni progovori ovo Telemah
                                 Glavu primàknūvši k njoj, da ne bi ì drugī čuli:
                                 »Hoćeš se, stranče, i na me naljutiti, što ću ti reći?
                                 Svima je ovima pjesma na umu i kitara samo;
            160                  Lako je njima trošeć imutak tuđ bez računa,
                                 A gospodaru valj'da već òdāvno bijele kosti
                                 Od kiše gnjiju na zemlji il vali ih okreću morski.
                                 Ali njega da vide, na Itaku gdjeno se vrati,
                                 Zlatom ni ruhom ne bi bogatiji marili biti,
            165                  Nego bi samo sebi poželjeli hitrije noge!
                                 Al' on propade zlom sudbìnōm; bez utjehe mi smo,
                                 Pa ma i rekao koji pozèmljār čovjek, povratit
                                 Da će se ikada on, — al' njemu povratka nema!
                                 Nego deder mi kazuj i reci mi istinu pravu:
            170                  Tko si, otkud si? gdje ti je dom? gdje mati i otac?
                                 Kakva li te je lađa donèsla? na Itaku s tobom
                                 Kako su pomorci došli? i kojim se dičahu rodom?
                                 Jer mi se misliti ne da, da pješke si došao do nas.
                                 Ded odgovori mi pravo, da znadem, što te sad pitam,
                                                                           13
            175                  Prvom li dolaziš amo, il' veće si prijatelj glavni
                                 Bio ì mōme ocu? tȁ ì mnogī drugi tuđínci
                                 Dom su pohodili naš, jer otac mi dòčekljiv bješe.«
                                    Sjajnoka na to Atena ovako odgovori njemu:
                                 »Evo ću sasvim sve to po istini kazati tebi.
            180                  Mento sam ja i ocem Anhìjalom hrabrim se dičim.
                                 K tome Tafljana ja sam veslòradih ljudi gospodar.
                                 S druzima svojim dođoh na brodu amo, a brodim
                                                                        14
                                 Po moru iskričavom u Temesu poradi mjedi
                                 K ljudima jezika drugog, a blistavo gvožđe im nosim.
            185                  Uz polje lađa je moja daleko od Itačkog grada.
                                 Pod šumovitim Nejem u luci Ritarskoj stoji.
                                 Mi se dičimo, davno po ocima da smo već glavni
                                 Prijani jedan drugom; upitati viteza starca
                                 Možeš Laèrta, za kojeg da u grad ne dolazi, kažu,
            190                  Nego daleko živi na zaselku nevolje pateć
                                 Skupa sa sluškinjom starom, što jelom ga dvori i pićem,
                                 Kad se po vinogradu napuzio zavojnom dosta,

                   13  175. »prijatelj glavni«, vidi o tome u Tumačenju riječi i imena na kraju knjige.
                   14
                     183. Temesa se nalazila na otoku Kipru, koji je u starini bio na glasu zbog obilja mjedi te je ta kovina po
                   njemu dobila i ime (cuprum ili aes Cyprium). Homer ne poznaje novca jer se trgovina tada odvijala u obli-
                   ku robne zamjene. Tako i ovdje Mento u zamjenu za gvožđe, u to doba još rijetku kovinu, želi dobiti mjed.

                                                                                                       7
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12