Page 362 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 362
116.
Slavljenik
Kao bele golubice, pisma sa rođendanskim čestitkama od Ajnštajna,
Lija de Foresta, Džeka Hamonda, Milikana su sletela u njegovu sobu.
- 1 ovo! - i ovo! i ovo! - bacala je sobarica koverte na sto.
Tesla je poravnao dlanom bele koverte i složio u kutiju. Pomalo se
stideo što želi ono što prezire.
Uspavan i praznook - kao figura na pramcu broda - sišao je u hotel-
ski hol u petnaest do dvanaest. U dvanaest su nahrupili novinari.
Sedamdesetpetogodišnjak je jedva primetio da priča...
.. .0 tome kako će doći dan kada će žene biti superiornije od muška-
raca, kada će njegova famozna turbina biti usavršena i kad će njegova
pumpa biti korišćena u ljudskom telu. Zatim je počeo o povezanosti gla-
dovanja i radne energije.
- Kako mislite? - hteli su da znaju šeširi, sa beležnicama na kolenu.
Koštunjavi starac je podigao kažiprst:
- Ne može čitav svet ovoliko da ždere. Prestao sam da jedem ribu.
Prestao sam da jedem povrće. Prešao sam na hleb, mleko i „faktor aktus”
- mešavinu beiine praziluka, srca kupusa, srca salate, bele repe i karfiolo-
vog cveta. Na tom ću živeti sto četrdeset godina. .
Koštunjavi starac je ponovo podigao prst i pričao o precima koji ra-
kiji duguju svoju dugovečnost, računajući i onoga ko je doživeo sto dva-
deset godina.
- Kako se taj zvao? Metuzalem?
- Ne, Đuro se zvao.
Novinari su škripali stolicama i beležili sa zaustavljenim osmesima.
- Don Kihot je postao sopstveni Sančo Pansa - zapisivale su hitre
olovke. - On se podsmeva mudrosti.
- Eh što ga nisam intervjuisao devedesetih kad je bio član gornjih
četiristo i kad je menjao rukavice kao mađioničar; kada su ljudi dolazili u
368