Page 26 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 26

Ova slika pokazuje izrazito prikladnu analogiju sa stanjem većine ljudi, i
               vrijedna je da se uzme kao objekt meditacije.
                      Ipak, spas može doći. Drugi kočijaš, prilično budan, može prolaziti istim
               putem i ugledati kočijaša u njegovoj nesretnoj situaciji. Ako nije u velikoj žurbi,
               mogao bi stati i pomoći kočijašu koji je u nevolji. Prvo će pomoći konjima zadržati
               kočiju da ne otkliže niz strminu. Zatim će probuditi uspavanog vozača i zajedno
               se s njim potruditi da vrati kočiju natrag na put. Posudit će stočnu hranu i novac.
               Također  bi  mogao  dati  i  savjet  u  vezi  brige  za  konje,  adrese  konačišta  i
               popravljaonice kočija, te uputiti na cestu koju treba pratiti.
                      Bit će na kočijašu koji je primio pomoć da profitira, vlastitim naporima, iz
               dobivene  pomoći  i  informacija.  Od  sad  pa  nadalje  će  njegova  dužnost  biti  da
               dovede u red sve stvari, otvorenih očiju, da prati stazu koju je napustio.
                      On će se prije svega boriti protiv sna, jer ako zaspe opet, i ako kočija opet
               napusti cestu i opet se nađe u istoj opasnosti, ne može se nadati da će mu se
               sreća nasmiješiti i drugi put; da će drugi kočijaš prolaziti baš u tom trenutku na
               tom mjestu te mu ponovno priskočiti u pomoć.

                                                  (4)

                      Vidjeli smo da nas vježbanje introspekcije vodi jako brzo do konstatacije
               da se naš unutrašnji život mijenja skoro svakog trenutka. Čovjek se, međutim,
               trudi da ima redovan kontinuitet ideja, i da bude dosljedan u svojim akcijama  -
               jer  život  od  njega  zahtijeva  da  ostavlja  takav  dojam.  On  ne  može  izbjeći  ovu
               potrebu  bez  velike  teškoće.  Njegova  dana  riječ,  dogovorena  obaveza  i  izrečen
               zavjet  vežu  ga  usprkos  svim  neprekidnim  promjenama  koje  je  upravo  otkrio
               unutar  sebe:  promjene  koje  mu  objašnjavaju  pozadinske  uzroke  njegovih
               teškoća, njegovih unutrašnjih i vanjskih konflikata, te mnogih neuspjeha koji su
               obilježili njegov život.
                      Čovjek što je moguće više reagira protiv ovog stalnog pritiska poteškoća i
               obaveza  koje  ga  tlače.  Što  se  tiče  promjena  unutar  njega,  on  ih  obično
               kompenzira instinktivnim reakcijama: fiksnim stavom prema svakoj situaciji. On
               po  svaku  cijenu  želi  barem  izgledati  logičan  sa  samim  sobom  i  izgledati  kao
               gospodar vlastitog djelovanja. Tako da, kad god mu se dogodi neočekivana sreća
               ili nepredviđeni uspjeh, on pokušava uvjeriti svoj krug prijatelja  - a indirektno
               uvjeriti sebe  - da on nije uopće iznenađen; da je davno predvidio slijed činjenica,
               te da je sve isplanirano unaprijed. U slučaju neuspjeha on baca krivnju na druge,
               na događaje, te na okolnosti općenito.
                      Trenje između čestica željezne piljevine  proizvodi neugodnu senzaciju u
               nama i zbog toga osjećamo da se toga trebamo riješiti. Kretanje željezne piljevine
               prestaje  kad  pronađemo  rješenje  i  tako  se  štitimo  od  primljenog  šoka.
               Pronalazak krivca će nam omogućiti ovo olakšanje. Kao rezultat, čini se kako je



                                                  24 |
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31