Page 27 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 27
čovjek stalno zauzet unutarnjim krpanjem, koje vremenom postaje gotovo u
potpunosti automatsko unutar njega.
(5)
U ovoj se situaciji moramo zapitati kako možemo definirati ove
unutrašnje promjene? Što je to što se mijenja?
Govoreći o sebi, čovjek kaže: 'ja'. Ovo je možda najtajnovitiji i najmanje
definiran izraz u ljudskom jeziku. Govoreći o svom tijelu, čovjek govori u trećem
licu, što je ispravno. Kada govori o svojoj Duši, također govori u trećem licu. Time
potvrđuje da on nije ni tijelo ni duša. Iako se na prvu ovo čini paradoksalno, to je
tako uobičajeno da se može primijeniti na većinu ljudi. Pa ipak, ako čovjek nije
niti tijelo, niti Duša, što je onda Čovjek?
Što je to 'Ja' koje osjeća unutar sebe - i kojem tako teško pokušava dati
barem izgled racionalnog kontinuiteta?
To nisu, ispravno govoreći, ništa drugo nego čestice željezne piljevine,
čija se relativna pozicija jednih prema drugima stalno mijenja, a koje u svom
zbiru predstavljaju naše 'Ja' unutar nas. Ovo 'Ja' nije konstantno; zauzima
mnoštvo različitih aspekata, pa ipak to je isto 'Ja' s kojim čovjek, po rođenju na
Zemlji, evoluira u životu.
Ne samo da ovo isto 'Ja' nije konstantno ni trajno, već je također i
mnogostruko, s obzirom da je svaki od tri čovjeka koji koegzistiraju u nama, o
kojima smo već govorili, jednako tako sastavljen subjekt. Tako da je naše 'Ja'
skup mnoštva malih 'ja' od kojih je svako relativno samostalno i ima tendenciju
da djeluje na svoj način. To je priroda našeg 'Ja', legija.
Sad se može dati točan odgovor na pitanje: tko je čovjek? On je Ličnost.
Drugim riječima, on je Mr. X, identificiran s mentalnim organizmom koji živi u
njemu, koji ne nudi ništa - ili premalo - stabilnog; koji se mijenja prema
primljenim utiscima - ugodnim ili neugodnim - pa čak i u slučaju fizičkih
udaraca.
31
Isus kaže: 'pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.' Tko to
može učiniti? Samo onaj tko je svladao svoje instinktivne i životinjske reakcije, te
posljedično ostvario dominaciju nad mehaničkim premještanjem čestica
32
piljevine. Kod primitivnog čovjeka prevladava formula: 'oko za oko, zub za zub' ;
njegov cilj je očuvati anarhične reakcije piljevine. Ali ostati isti nakon što te se
udarilo i u stanju unutrašnjeg mira postojano okrenuti drugi obraz, moguće je
samo za istinskog gospodara samog sebe. Sveto pismo daje brojne primjere koji
ukazuju na hitnu potrebu da čovjek postane gospodar sebe.
31 Matej 5: 39; Luka 6: 29.
32 Knjiga Izlaska 21: 24; Ponovljeni zakon 29: 2.
25 |