Page 38 - Dan Brown - Postanak
P. 38

„Ovo  je  Edmondovo  djelo?”  progunđala  je  žena  u  hermelinu,  usana  prepunih
             botoksa. „Ne shvaćam.”

                 Učitelj u Langdonu nije se uspio obuzdati. „Zapravo je prilično zgodno”, ubacio
             se. „Dosad najbolje djelo u cijelom muzeju.”

                 Žena se okrenula i pogledala ga nimalo ne skrivajući prezir. „O, stvarno? Hoćete
             li me, molim vas, prosvijetliti?”
                 Sa  zadovoljstvom.  Langdon  je  prišao  nizu  znakova  grubo  urezanih  u  površinu

             gline.








                 „Dakle, kao prvo”, rekao je Langdon, „Edmond je ovo djelo u glini načinio u
             čast najstarijem pisanom jeziku čovječanstva, klinastom pismu.”

                 Žena je zatreptala, kao da se kolebala.
                 „Tri  krupne  oznake  u  sredini”,  nastavio  je  Langdon,  „na  asirskom  označavaju
             riječ  ‘riba’.  To  nazivamo  piktogramom.  Ako  pozorno  pogledate,  možete  zamisliti
             riblja  usta,  širom  razjapljena  nadesno,  jednako  kao  i  trokutaste  krljušti  na  njezinu
             tijelu.”

                 Okupljena grupa redom je nakrivila glave i ponovno počela proučavati djelo.

                 „A ako pogledate ovamo”, rekao je Langdon pokazujući niz udubina lijevo od
             ribe, „možete vidjeti da je Edmond načinio otiske stopala u blatu iza ribe, kako bi
             prikazao povijesni i evolucijski iskorak riba na kopno.”

                 Počeli su kimati s odobravanjem.
                 „I konačno”, nastavio je Langdon, „asimetrični asterisk na desnoj strani – simbol
             koji riba, tako se čini, proždire – jedan je od povijesno najstarijih simbola za Boga.”

                 Ona botoksirana okrenula se i namrštila. „Riba jede Boga?”

                 „Očito.  To  je  duhovita  inačica  Darwinove  ribe  –  evolucija  proždire  religiju.”
             Langdon je nehajno slegnuo ramenima pred okupljenima. „Kao što rekoh, prilično
             zgodno.”

                 Dok  se  udaljavao,  čuo  ih  je  kako  mrmljaju  iza  njegovih  leđa.  Winston  se
             nasmijao.  „Jako  zabavno,  profesore!  Edmondu  bi  se  svidjelo  vaše  improvizirano
             predavanje. Malotko ju je uspio dešifrirati.”
                 „Pa”, rekao je Langdon, „to i jest moj posao.”

                 „Da, i sad mi je jasno zašto je gospodin Kirsch zatražio da vas smatram osobitim
   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43