Page 39 - Dan Brown - Postanak

gostom. Točnije rečeno, zamolio me da vam pokažem nešto što nitko od uzvanika
neće doživjeti noćas.”

„O? A što bi to bilo?”

„Desno od glavnih prozora, vidite li ograđeni hodnik?”
Langdon se osvrnuo udesno. „Vidim ga.”

„Dobro. Pratite moje upute.”

Kolebajući se, Langdon se pokorio nizu Winstonovih naputaka. Prišao je ulazu u
hodnik i nakon što je dvaput provjerio da nitko ne gleda, diskretno se provukao iza
ograde i neprimjetno kliznuo niz hodnik.

Ostavivši ljude iz predvorja za sobom, Langdon je prešao deset metara do
metalnih vrata s tipkovnicom.
„Upišite ovih šest brojeva”, rekao je Winston i Langdonu izdiktirao šifru.

Langdon ju je ukucao, vrata su škljocnula.

„Dobro, profesore, molim vas, uđite.”
Langdon je zastao na trenutak, ne znajući što očekivati. Onda se pribrao i otvorio
vrata. Prostor ispred njih bio je gotovo u potpunoj tami.

„Upalit ću vam svjetla”, rekao je Winston. „Molim vas, uđite i zatvorite vrata.”

Langdon se polako uvukao unutra, naprežući se pogledom prodrijeti kroz tamu.
Zatvorio je vrata za sobom, brava je škljocnula.

Postupno je meko svjetlo zasjalo po rubovima prostorije, otkrivajući nezamislivo
golem prostor – naizgled nepreglednu plohu – nalik na hangar dovoljan za flotu
jumbo-jetova.

„Tri tisuće dvjesto četvornih metara”, javio se Winston.
U usporedbi s tim prostorom, predvorje se činilo patuljastim.

Dok su svjetla postajala sve jača, Langdon je na podu spazio skupinu krupnih
obličja – sedam ili osam mutnih obrisa – poput dinosaura na noćnoj ispaši.

„Kog to vraga točno gledam?” želio je saznati Langdon.
10
„Zove se Pitanje vremena ”, odjeknuo je vedri Winstonov glas u Langdonovim
slušalicama. „To je najteže umjetničko djelo u muzeju. Teško je više od tisuću tona.”
Langdon se i dalje trudio snaći. „I zašto sam ovdje sâm?”

„Kao što rekoh, gospodin Kirsch zamolio me da vam pokažem ove nevjerojatne
predmete.”

Svjetla su dostigla najveću snagu i golemi prostor zapljusnula blagim sjajem –