Page 422 - Dan Brown - Postanak

značiti samo jedno. „Misliš da je neka inteligencija stvorila DNK!”

Langdon je podigao ruke u znak predaje. „Mir, mačko!” rekao je kroz smijeh.
„Hodaš po tankom ledu. Samo ću reći ovo. Još od djetinjstva nešto mi je govorilo
kako iza univerzuma stoji nekakva svijest. Kada svjedočim preciznosti matematike,
pouzdanosti fizike, simetriji svemira, ne osjećam da promatram hladnu znanost –
osjećam da promatram živući trag... sjenu neke više sile koja nam je izvan dohvata.”

Ambra je osjetila snagu njegovih riječi. „Kad bi bar svi razmišljali poput tebe”,
rekla je. „Čini se da se jako svađamo oko Boga. Svatko ima svoju verziju istine.”

„Da, zato se Edmond nadao da bi nas znanost mogla jednoga dana ujediniti”,
rekao je Langdon. „Kako je sam rekao: ‘Kad bismo se svi klanjali gravitaciji, ne bi
bilo rasprava o tome u kojem pravcu ona privlači.’” Langdon je petom cipele
povukao neke crte po šljunčanoj stazi između njih. „Točno ili pogrešno?” upitao je.
Ambra je zbunjeno gledala njegove črčkarije – jednostavnu jednadžbu ispisanu
rimskim brojkama.

I + XI = X

Jedan plus jedanaest jednako deset? „Pogrešno”, odmah je rekla. „Možeš li
iznaći ijedan način na koji bi to bilo točno?”
Ambra je odmahnula glavom. „Ne, postavka je potpuno pogrešna.” Langdon ju
je nježno primio za ruku, poveo je u polukrug do mjesta gdje je stajao. Kad je Ambra

spustila pogled, vidjela je jednadžbu iz Langdonova gledišta.
Stajala je naopačke.

X = IX + I

Zatečena, pogledala ga je.

„Deset jednako devet plus jedan”, rekao je sa smiješkom. „Ponekad moraš samo
promijeniti perspektivu da bi vidjela tuđu istinu.”

Ambra je kimnula i prisjetila se koliko je puta vidjela Winstonov autoportret ne
shvaćajući njegovo pravo značenje.

„Kad smo kod otkrivanja skrivenih istina”, rekao je Langdon koji se očito