Page 425 - Dan Brown - Postanak
P. 425

103.





             D O K   J E   N A   S A T O V I M A u palači odbijalo podne, Mónica Martín skupila je
             bilješke  i  pripremila  se  izići  na  Plažu  de  la  Almudena  i  obratiti  se  okupljenim
             medijima.

                 Ranije tog jutra, nakon posjeta bolnici El Escorial, princ Julián je gostovao na
             televiziji i objavio da mu je otac umro. Ne skrivajući emocije, kraljevska držanja,
             princ je govorio o kraljevoj ostavštini i vlastitom viđenju domovine. Julián je pozvao
             na toleranciju u podijeljenom svijetu. Obećao je da će učiti iz povijesti i otvoriti se
             promjenama. Poklonio se kulturi i ljepoti Španjolske i iskazao svoju iskrenu i vječnu
             ljubav prema njezinu narodu.

                 Bio je to jedan od najboljih govora koje je Martín ikad čula i nije mogla zamisliti
             bolji početak vladavine novog kralja.

                 Na  kraju  tog  dirljivog  govora,  Julián  je  minutom  šutnje  odao  počast  dvojici
             agenata  Guardije  koji  su  sinoć  poginuli  na  dužnosti  štiteći  buduću  španjolsku
             kraljicu.  Zatim  je,  poslije  kratke  tišine,  objavio  vijesti  o  još  jednom  tužnom
             događaju. Kraljev odani i dugogodišnji prijatelj, biskup Antonio Valdespino također
             je preminuo jutros, samo nekoliko sati poslije kralja. Stari biskup umro je od zastoja
             srca, očito preslab da bi se nosio s teškim udarcem izazvanim gubitkom kralja, kao i
             okrutnom lavinom optužbi koje su ga zasule protekle noći.

                 Naravno  da  su  vijesti  o  Valdespinovoj  smrti  odmah  ušutkale  javnost  koja  je
             zahtijevala  da  se  provede  istraga  –  neki  su  išli  toliko  daleko  da  su  tražili  ispriku.
             Naposljetku, svi dokazi protiv biskupa svodili su se na indicije i lako su ih mogli
             podmetnuti njegovi neprijatelji.

                 Dok se Martín približavala vratima palače, Suresh Bhalla stvorio se pokraj nje.
             „Proglasili  su  te  junakinjom”,  rekao  je  umirući  od  smijeha.  „Poklonite  se
             monte@iglesia.org-u – borcu za istinu i sljedbeniku Edmonda Kirscha!”

                 „Suresh, ja nisam Monte”, branila se i kolutala očima. „Kunem ti se.”
                 „Ma znam da nisi Monte”, uvjeravao ju je Suresh. „Tko god bio, taj je mutniji i
             od tebe. Pokušavao sam mu ući u trag – nema šanse. Kao da uopće ne postoji.”

                 „Samo  nastavi”,  rekla  je.  „Želim  biti  sigurna  da  iz  palače  ne  cure  nikakve
             informacije. I, molim te, reci mi da su mobiteli koje si sinoć ukrao...”

                 „Ponovno u prinčevu sefu”, uvjeravao ju je. „Kao što sam obećao.”
   420   421   422   423   424   425   426   427   428   429   430