Page 468 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Dekodirana stvarnost 455

Ključno za razumijevanje putovanja kroz vrijeme i prirode ljudskog sužanjstva
je pojava pod nazivom „svjetske linije”. Jednostavno rečeno, svjetska linija nekog
predmeta jedinstven je put kojim se taj predmet kreće (privid kretanja) kroz vrijeme
i prostor - tvorevinu koju zovemo vrijeme i prostor. To je linija koja obuhvaća kako
idete i kako brzo onamo stižete, a koncept je prvi iznio Albert Einstein u svojoj općoj
teoriji relativnosti. Stvar je malo složenija od ovog mog tumačenja, ali možemo ju
zamisliti kao rutu kojom polazi neka osoba, planet, solarni sustav itd., dok se ‘kreće’
kroz vrijeme i prostor između svoga rođenja i smrti. Svjetske linije se razlikuju od
,
putanja utoliko što uključuju kretanje kroz ‘vrijeme’ a ne samo kroz ‘prostor’. Prema
Einsteinovoj općoj teoriji, ogromna tijela poput crnih rupa i zvijezda iskrivljuju
vrijeme/prostor i uzrokuju svijanje svjetskih linija. Ukoliko je iskrivljenje dovoljno
snažno svjetska linija se posuvraćuje natrag prema sebi, čime se stvara zatvorena
petlja u kojoj se svijet doista vrti... i vrti... i vrti (ili se barem tako čini). Gravitacija je
kodirana informacija. To je sredstvo pomoću kojeg misao stvara oblik putem pritiska
- gravitacije - a on energiju drži u vibracijskoj strukturi koju očitavamo kao ‘fizički’
.
oblik ili ‘stvar’ Svaki oblik ima gravitaciju, uključujući i ljudsko tijelo, ili oblikom ne
bi mogao biti. Stvar je u tome što čovjekova tehnologija još nije toliko razvijena da
može mjeriti suptilnije izraze gravitacijske ‘misaone’ sile, kao kod verzije ljudskog
tijela. Svjetske linije, i petlje (omče) zatvorenog kruga koje one mogu stvoriti,
također su misaone forme te stvaraju vlastitu gravitaciju koja ih drži na okupu. Sve
dok moćnije misaone forme ne preurede njihovu strukturu, ili ih rasprše, one se
jednostavno i dalje ‘okreću’ David Deutsch i Michael Lockwood pišu:
.
Kad bismo takvu Zatvorenu vremensku krivulju (CTC) pokušali slijediti cijelim
putem do kraja nabasali bismo na svoja prijašnja ‘ja’ te bismo bili odgurnuti u
stranu. No, slijedeći dio CTC-a, mogli bismo se vratiti u prošlost i sudjelovati u
tamošnjim događajima. Mogli bismo se rukovati s vlastitim mlađim ‘ja’ ili, kad bi
petlja bila dovoljno velika, posjetiti naše pretke. Da bismo u tome uspjeli morali
bismo ili ukrotiti prirodno nastale CTC-e ili stvarati CTC-e iskrivljujući i kidajući
tkivo vremena/prostora. Na taj način vremenski
stroj ne bi bio neka posebna vrsta vozila, već
bi otvarao put do prošlosti duž kojeg bi moglo
putovati uobičajeno vozilo kao što je svemirska
letjelica.

Te petlje vremenskih linija koje se beskrajno
vrte nalaze se svuda, a mi živimo ‘unutar’ one
koju nazivam „Vremenskom omčom”. Simbol
beskonačnosti je zmija koja guta svoj rep (si.
217), ali ona je daleko snažniji simoblički prikaz
prividne beskonačnosti stalno ponavljajuće
Vremenske omče; zatvoreni krug zarobljava
ljude vjerovanjem da nekamo idu iako se uvijek
kreću ‘natrag’ odakle SU pošli. Slika 217: Zmijolika Vremenska omča.