Page 465 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 465

452                                                 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

          Vidite kako sam ovdje upotrijebio riječ ‘prije’? Sam naš jezik temelji se na pojmu
       ‘vremena  i time se, također, neprestano učvršćuje vjerovanje u njegovo postojanje.
       Nemamo riječi da prikladno opišemo ‘bezvremenost’ jer suvremeni jezik su razvili
       Uumno  kontrolirani  i  vremenom  opsjednuti  ljudi.  S  obzirom  na  Svijest  u  stanju
                                                                                   ,
       bezvremenosti  i  uma  koji  nas  zarobljava  u  svoju  prividnu  percepciju  ‘vremena’
       vidimo  kako je vjerovanje  u  ‘vrijeme’ važan  faktor u  našem  odvajanju  od  Svijesti.
       Kad prestanemo  robovati  prividima  o  prošlosti  i  sadašnjosti  i kad  svjesno  živimo
       u  OVDJE  i  SADA  mnoge  se  stvari  mijenjaju.  Jedna  od  njih je  to  da  se  počinjete
       fokusirati  na  ono  što  radite  ili  na  ono  što jeste,  tako  da vaša  usredotočenost  nije
       razvodnjena  i  uvučena u ono  što  percipirate kao  prošlost ili budućnost.  „O,  da  to
       bar nisam učinila”;  „O,  tako  me brine što će  se dogoditi.”  Kajanje,  kajanje,  kajanje
       (‘prošlost’)  i  moram,  moram,  moram,  (‘budućnost’).  Koliko je  života,  koliko  onih
       SADA,  time  uništeno?  Većina  ljudi  živi  svoj  ‘život’  u  vidu  sjećanja  na  ‘prošlost’
       i  zamišljanja  ‘budućnosti’.  OVDJE  i  SADA  jedini  je  trenutak  koji  postoji  i  jedini
       trenutak u kojem išta možemo promijeniti.
          Kada su zarobljeni prividom prošlog i budućeg ‘vremena, takvu priliku ljudi ne
       mogu iskoristiti.  Kao što je napisao John Lennon:  „Život je ono što vam se događa
       dok pravite druge planove.”


       Vremenska omča
       Godinama već  pišem  o  „Vremenskoj  omči”, još  od vremena kad je  o  njoj  govorio
       onaj  ‘Glas’  u  Brazilu,  a  prije  nekoliko  godina  napisao  sam  knjigu  pod  naslovom
                                                       ,
       Priče iz Vremenske omče. Vremenska omča je ‘fizička’ holografska razina stvarnosti,
       iako postoje i druge razine, između ostalog i metafizička shema/nacrt. Izraz ‘omča’
       koristim  kako  bih  ljudima  prenio  dojam  opetovanog  ‘slijeda’  ali  to  je  zapravo
                                                                  ,
       poput  odaslanog  signala  svjetlosnih  frekvencija  kodiranih  informacijama  koje
       dekodiramo u kolektivnu stvarnost pod nazivom materijalni svijet (si.  215).  Mogli
       bismo to usporediti s gledanjem filma na DVD-u.  Kada film  stavite u DVD player
       on  je  već  snimljen.  Od  samog  početka  „prošlost,  sadašnjost  i  budućnost”  već  su
       ondje i postoje u istom SADA. Kako laser prolazi diskom prizori u filmu koji gledate
       postaju  u  vašoj  stvarnosti  ‘prošlost’;  ‘sadašnjost’  je  prizor  koji  svjesno  gledate;  a
       ‘budućnost’  su prizori koje ćete tek vidjeti,  ali cijeli film postoji u istom ‘vremenu’
       (si.  216).  Vašu percepciju  ‘prošlosti’  ‘sadašnjosti’  i  ‘budućnosti’  određuje dio  filma
                                        ,
       kojem  ste  odlučili  dati  svoju pažnju.  Odvrtite  li  nekoliko  prizora  unatrag,  svoju
       pažnju možete pokloniti ‘prošlosti’ i doživjeti ekvivalent putovanja ‘vremenom’, li pak
       možete odvrtjeti nekoliko prizora naprijed i vidjeti ‘budućnost’. Vi sami nikamo ne
            ,
       ‘idete’ promijenilo se samo žarište vaše pozornosti. Isti je slučaj s Matriksom vidljive
       svjetlosti i šireg svemira vjrtualne stvarnosti. Kada pomičete svoju pozornost stječe
                                            ,
                                                                        ,
       se dojam kao da se krećete kroz ‘vrijeme’ ali to je samo privid. ‘Prošlost’ ‘sadašnjost’
       i ‘budućnost’ različiti su dijelovi istog programa koji se zbivaju u istom SADA. Ono
       što nazivamo ‘poviješću’ nije nestalo; ono se još uvijek zbiva u isto ‘vrijeme’ dok ovo
       čitate. ‘Povijest’ se može promijeniti, baš kao što se preinačiti može i softver.
   460   461   462   463   464   465   466   467   468   469   470