Page 464 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Dekodirana stvarnost 451

U članku je o tim računalima rečeno sljedeće: neizbježno ćemo imati problema
s konceptom uzroka i posljedica: logika prema kojoj ‘tak’ slijed ‘tik’ ili ‘output’ slijedi
‘input’ u svemiru kvantne gravitacije jednostavno neće vrijediti.” Albert Einstein je
zaključio da prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istovremeno. Napisao je da „...
fizičari smatraju kako je razdvajanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tek privid,
iako vrlo uporan privid.” Upravo tako stvarnost ‘izvan’ tijela opisuju ljudi koji su
prošli kroz iskustvo tik do smrti. Evo jednog primjera:

... sve od početka: moje rođenje, moji preci, moja djeca, moja žena, sve se pojavilo
istodobno. Vidio sam sve o sebi te o svakom tko je bio oko mene. Vidio sam sve o
čemu su razmišljali sada, o čemu su mislili prije, što se događalo prije, što se događa
sada. Vrijeme ne postoji, nema slijeda događaja niti stvari kao što su ograničenje, u
smislu udaljenosti, razdoblja, vremena, mjesta. Istovremeno sam mogao biti gdje god
sam želio.

Napustiti tijelo znači napustiti tjelesne procese dekodiranja stvarnosti, tako da
su iskustva i percepcije posve različiti. U prividu ‘starenja’ živimo samo zato što
je to zapisano u softveru tjelesnog računala, a naš je um tomu nasjeo. Hologram
projiciran laserom iz interferencijskog uzorka nikada ne stari, ali naša tijela
- također hologrami - prolaze kroz predvidiv ciklus od mladosti do starosti, od
rođenja do smrti. Razlika je u tome što je jedan hologram programiran da stari, a
drugi nije. Susreo sam mnoge oporavljene umno kontrolirane robove iz vladinih
operacija kontrole uma kojima je, kao dio njihova programiranja, bio uskraćen
pristup satovima i bilo kakvoj svjesnosti o ‘vremenu’ U tom razdoblju oni su
.
starjeli vrlo malo u usporedbi s ljudima slične dobi. Njihov DNK/stanični sustav
nije bio u tolikoj mjeri povezan s prividom vremena koji vodi do programiranog
vjerovanja u starenje i tomu odgovarajuće iskustvo. Gmazovi ne žele da ljudi žive
neviđeno dugo koliko su nekoć živjeli. Oni u procesu ‘smrti’ nalaze velik energetski
potencijal, sa svim onim emocijama niskih vibracija koje odašilju ne samo umirući
već i njihovi bližnji shrvani bolom i žalošću. Osim toga, što više ljudi umire to će
veći biti strah od smrti, a to je glavni kontrolni mehanizam i još jedan energetski
izvor. Ne kažem da bismo svi trebali skinuti svoje ručne satove i prekriti zidne,
premda je i to jedna od opcija ako vam tako odgovara, ali svoju percepciju vremena
možemo promijeniti spoznajom o tome što vrijeme jest - puki privid. U vremenom
opsjednutom društvu još uvijek možete funkcionirati provjeravajući ‘vrijeme’ kako
biste stigli na dogovoreni sastanak s nekim, a ne nakon njegova odlaska. Ali također
možete uvidjeti da je ‘vrijeme’ tvorevina ove stvarnosti i da je ‘stvarno’ isto onoliko
koliko je ‘stvarna’ i nevidljiva linija iznad oceana koja vam govori da ste zašli u sutra
ili jučer, ovisno o pravcu kretanja vašeg zrakoplova. Ova spoznaja vrlo je moćna
jer iz podsvijesti izvlači privid vremena i prebacuje ga u vašu ‘ovdašnju’ svjesnost.
Privid prestaje biti subliminalan (ispod praga) i tako prestaje imati moć nad vašim
osjećajem stvarnosti koju je imao prije.