Page 638 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

4. strategija: Različite maske - isto lice 591

iznosa na dnu. Uz mogući dodatak: „7 min. 30 sek.: otišao na zahod, na malo dužu
seansu, pom no razmatrao vaš predmet.” Sudski sporovi koje vlasti pod svaku cijenu
žele dobiti povjeravaju se sigurnim’ sucima kako bi ovi, u svakom slučaju, donijeli
‘ispravnu’ odluku, bez obzira na implikacije po pravdu. U Sjedinjenim Državama
čak imamo ‘republikanske’ i demokratske’ suce imenovane uz blagoslov obitelji
odabranih krvnih loza koje vladaju objema spomenutim strankama. Oni donose
presude u skladu s lojalnošću prema svojoj političkoj opciji i tajnom društvu, i tako
je Busha mlađeg Vrhovni sud 2004. godine nagradio položajem predsjednika, uz
dvotrećinsku većinu republikanaca. Činjenica da on u biti nije pobijedio na izborima
liferantima ‘pravde’ bila je posve nebitna. Radi kako ti se kaže, plaća je bogovska! Isti
sustav političkog pokroviteljstva u vezi sudačkih imenovanja djeluje svugdje, čak i
ondje gdje se protivi državnom ustavu. Nevažne stvari poput ustava namijenjene su
javnoj uporabi, a ne onima koji upravljaju zemljom.

Koji to „američki ustav"?
Ah, da, iako Amerikanci svoja prava potkrepljuju citiranjem svog Ustava koji počinje
riječima „Mi, narod...” ima istraživača koji tumače da se taj dokument uopće ne
odnosi na američki narod. Kažu da se Ustav odnosi samo na 39 potpisnika i njihovih
nasljednika. Američki istraživač David Parker-Williams, koji odavna istražuje ovu
temu, svraća nam pozornost na takozvane kapitonime, odnosno riječi koje mijenjaju
svoje značenje, pa čak i izgovor, kada su pisane velikim slovima. Jednostavan primjer,
u engleskom jeziku, su riječi china i China. Prva označava „porculansko posuđe”, a
.
druga ‘državu’ Stvar je u tome što se pisanjem velikim slovima riječi mogu mijenjati
u manjoj i većoj mjeri. O američkom Ustavu David Parker-Williams kaže sljedeće:

Dakle, u prvotnom Ustavu ... zašto su slovo ‘N ’ u riječi ‘Narod’ napisali velikim
slovom? Zato jer se značenje time mijenja, obuhvaćajući točno određene pripadnike
‘Naroda. Točnije, njih tridesetidevetoricu.

Nije to nitko sakrio ... no, prosječni ljudi ne obraćaju pozornost na takve stvari.
Preambula (engl. preamble, gdjepre znači ‘ispred’ a amble znači ‘hodati’) ... jest tvrdnja
,
koja „ispred nečega hoda” da bi definirala svrhu toga nečega ... tom je preambulom
svima rečeno: ovo činimo da bismo „nama i našem Potomstvu osigurali blagodati
slobode”. Ne „svačijem potomstvu”... samo njihovom. ‘Oni’ su to svima jasno rekli.

Hm, da, na određeni način. Po meni, gornji prilog ‘jasno’ znači: „Želimo jasno
staviti do znanja da se ovaj dokument ne odnosi na američki narod, već samo na
nas.” Ali otprilike shvaćam što je David Parker-Williams htio reći.
Arenu fiktivnih argumenata on promatra iz drugoga kuta i drukčije od većine
ostalih istraživača tog područja. On ne polazi putem običajnog prava/kodificiranog
prava i kaže da je to odvraćanje pažnje s onoga što bi ljudi zapravo trebali učiniti.
Njegov je pristup ovakav: