Page 123 - Edward Griffin - Svijet bez raka

"Dokazani" lijekovi za rak 1 1 3

Sve je to naoko uvjerljivo - dok se ne prouče činjenice:
Prvo, povećanje broja stanovnika nema nikakve veze s time. Statistike «svaki
treći» i «svaki peti» proporcijske su, a ne brojčane. One predstavljaju omjere koji
vrijede bez obzira na veličinu populacije.
Drugo, prosječan životni vijek stanovništva od 1980. do 1996. godine
produžio se za manje od tri godine. To nikako ne može objasniti drastično
povećanje smrtnosti od raka u tom istom razdoblju.
I treće, starija životna dob uopće ne mora biti faktor - o čemu neosporno
svjedoče Hunze i Abhazi kod kojih nema slučajeva raka.
U svibnju 1986. godine oblaci propagande raspršili su se i sunčeva zraka istine
probila se do medicinskih medija. The New England Journal of Medicine objavio
je izvještaj Johna C. Bailara III. i Elaine M. Smith. Dr. Bailar je radio u Odjelu
za biostatistiku harvardskog Fakulteta za javno zdravlje; dr. Smith je radila na
Medicinskom centru Sveučilišta u Iowi. Njihov izvještaj bio je brutalno iskren:

Čini se da su neke mjere koje su poduzete u praćenju raka dovele do značajnog
napretka, neke pak do značajnog nazadovanja, dok kod nekih nije bilo većih
promjena. Koju god mjeru odabrali, ona nam ukazuje kako na neviđeni uspjeh u
borbi protiv raka tako i na katastrofu.
Najbolju mjeru napretka u borbi protiv raka po našem mišljenju predstavlja
kombinirana stopa smrtnosti za sve oblike raka, dobno prilagođena američkom
standardu iz 1980. godine. Ta mjera uklanja učinke promjene dobnog sastava i
broja stanovnika, sprječava selektivno iznošenje podataka kako bi se potkrijepila
određena gledišta, svodi na minimum učinke promjena u dijagnostičkim
kriterijima koje su povezane s nedavnim napretcima u pregledima i otkrivanju i
izravno mjeri ishod koji nas najviše zanima - smrt...
Dobno prilagođene stope smrtnosti pokazuju spor i postojan rast tijekom
nekoliko desetljeća i nema dokaza ni o kakvom novijem trenda smanjivanja.
U tom kliničkom smislu gubimo rat protiv raka... Glavni je zaključak taj da
približno 35 godina intenzivnih napora usmjerenih na poboljšanje tretmana
moramo ocijeniti kao uvjetni neuspjeh. 28

U nastavku izvještaja, objavljenom jedanaest godina kasnije, Dr. Bailar
je otkrio da se turobna slika nije popravila. Rekao je: «Desetljećima ulažemo
najveće napore: milijarde dolara potpora, najbolje znanstvene talente kojima
raspolažemo. Ništa od toga nije dalo rezultate.«. 29

«Progress Against Cancer?» New England Journal of Medicine, 8. svibnja 1986. g., str. 1231.
«$30 billion 'War on Cancer' a bust?» USA Today, 29. svibnja 1997. g., str. 1.