Page 166 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 166

Krajnji  monopol                       1 5 9

        U narednim godinama predstavnik I. G.-ja po imenu Gattineau uspostavio je
     još jače veze. Gattineau je bio Duisbergov osobni pomoćnik, a kasnije i Boschov.
     Također je bio I. G.-ov direktor za odnose s javnošću.
        U jesen 1932. godine nacistička stranka počela je opasno gubiti popularnost.
     Ipak,  od  svih konkurentskih  grupa,  nacisti  su  najviše  odgovarali Duisbergovim
     planovima.  Zato je,  u  presudnom  trenutku,  kartel  iskoristio  svu  svoju  moć  u
     Hitlerovu korist. Početni financijski prilog bio je tri milijuna maraka! A uslijedilo
     je još mnogo više.
       Kako je opisao Sasulv:


       Hitler je  dobio  mnogo jaču  potporu  no  što  se  ikad  usudio  nadati.  Industrijski
       i financijski vođe Njemačke, na čelu s I. G. Farbenom, zbili su redove i pružili
       Hitleru  svoju punu podršku...  Uz takvo zaleđe on je brzo uspostavio krvožednu
       fašističku  državu. 9

       Ne samo da je novac stizao u, činilo se, nograničenim količinama, nego su i
     mnoge od vodećih njemačkih novina - kako one koje su bile u vlasništvu kartela
     tako  i  one koje su bile zahvalne  zbog prihoda od oglašavanja -  stale uz  Hitlera.
     Na taj  način  stvorile  su potrebnu  sliku  opće popularnosti  zahvaljujući kojoj  ga
     je njemački narod prihvatio kao velikog lidera. Njemački snažni vođa iznenada
     se pojavio.
       Čak se i u Sjedinjenim Država koristila ista taktika čvrste ruke. Ako su neke
     američke  novine  bile  neugodne  prema  nacističkom  režimu  I.  G.  bi  uskratio
     svoje oglašavanje, što je bilo strahovito ekonomsko oružje. Godine 1938.1. G. je
     poslao pismo  Sterling Productsu, jednoj  od svojih američkih kompanija-kćeri,
     naredivši  im  da ubuduće  svi ugovori o  oglašavanju moraju sadržavati«...  pravnu
     klauzulu  prema  kojoj  se  ugovor  smjesta  raskida  ako  se  stav  novina  prema
     Njemačkoj preko noći promijeni.» 10
       Kako je  već  rečeno,  Schmitz je bio  osobni  savjetnik kancelara  Brueninga.
     Nakon Hitlerovog dolaska na vlast postao je počasni član Reichstaga, a također
     i  Geheimrat,  tajni  ili  povjerljivi  savjetnik.  Još  jedan  Farbenov  službenik,  Carl
     Krauch,  postao  je  Goringov  pouzdani  savjetnik  u  provedbi  Četverogodišnjeg
     plana.  Ali  politika  kartelskih  vođa  bila je  da  izbjegavaju  položaje  u  vladi,  iako
     su  mogli  dobiti  gotovo  svako  mjesto  koje  su  htjeli.  U  skladu  s tom  politikom,
     Schmitz  je  nekoliko  puta  odbio  ponudu  da  mu  dodijele  titulu  «komesara
     njemačke  industrije«.
       Nacistički režim bio je Frankensteinovo čudovište koje je stvorio Farben. Ali
     Farben je cijelo vrijeme bio gospodar, usprkos lukavim naporima da neupućenima



     9
      Ibid., str. 63, 69.
      Ibid., str. 106.
     10
   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171