Page 199 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Grupa Rockeffeler 1 9 3

Lijekovi imaju ogroman profitni potencijal. Sama priroda proizvoda pogodna
je za monopol i kartelsku manipulaciju. Kad je netko bolestan ili umire, ne
dovodi u pitanje cijenu lijeka koji mu se nudi kao olakšanje. To posebice vrijedi
onda kada je lijek dostupan samo na recept. Mističnost te procedure uklanja
konkurenciju između tržišnih marki. Profiti mogu biti ekstremno visoki - ne za
liječnike ili ljekarnike - nego za tvrtke koje proizvode lijekove.
To je glavni razlog stalnog nastojanja FDA da sva farmaceutska sredstva, osim
najslabijih doza vitamina, budu dostupna isključivo preko recepta. Konkurenciju
cijena i tržišnih marki jednostavno treba zaustaviti. Farmaceutske tvrtke
podržavaju tu mjeru zato što znaju da bi im njihova kontrola nad distribucijom
lijekova omogućila monopol. Također znaju da će, budu li recepti obavezni,
vitamine pokrivati osiguranje. Kao rezultat toga, moći će dizati cijene, a da se
potrošači ne bune. (Neovisno o tome što na kraju cijenu uvijek mora platiti
potrošač, bilo u vidu viših premija osiguranja ili viših poreza.) Tako je ovo samo
još jedan primjer korištenja moći vlade za uklanjanje konkurencije i povećanja
troškova za potrošača.
Ovdje ponovno nailazimo na jedan od prometnih znakova pored puta i on
nam pokazuje da se nismo izgubili u labirintu besmislenih informacija koje
nemaju veze s liječenjem raka. Iako mnoge inače dobro informirane osobe
uopće nisu svjesne toga, karteli zaista postoje. Oni već desetljećima potpuno
dominiraju kemijskom industrijom. Farmaceutska industrija ne samo što
nije izuzeta od tog utjecaja, nego je u njegovom središtu od samog početka.
Putujemo ovom dugom stazom povijesne istrage iz tog razloga što jednostavno
ne možemo procijeniti opće protivljenje vitaminskoj terapiji, ne uzmemo li u
obzir farmaceutski kartel.

Primijećeno je da gotovo svaki državni čelnik koji posjeti Sjedinjene Države
osobno posjeti vođu carstva Rockefellera. To je uključivalo posjete Davidu
Rockefellera od strane osoba kao što su japanski car ili premijer Sovjetskog
saveza. A kada Rockefeller putuje u druge zemlje, uvijek mu se ukazuje kraljevska
dobrodošlica, obično rezervirana za šefove država. Pa ipak, američki narod
velikim dijelom ne smatra Rockefellere tako važnima. Kao što je primijetio
Ferdinand Lundberg:

Čini se da postoji razlika u mišljenjima između stranih lidera... i američke
javnosti o stvarnom statusu Rockefellera. Je li moguće da su vanjskopolitički
čelnici u krivu kada šalju dvorsku gardu i diplomate da ih dočekaju? Moje osobno
mišljenje o njima u skladu je s mišljenjem stranaca. Finpoli (financijski političari)
su ultraglavešine, supermegatonske njuške, komesari Brobdingnaga. U odnosu
na njih, prosječan građanin-glasač je beznačajna brojka, nijema nula, neopipljiv
fantom, sjena u vakuumu, feudalni kmet. 14

Lundberg, op. cit, str. 21.