Page 204 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 9 8 Svijet bez raka

ili dijelom plaćeni novcem od poreza. Tu je činjenicu 1972. godine potvrdio dr.
Frank Rauscher, direktor Nacionalnog instituta za rak, kada je rekao:

Samo u Nacionalnom institutu za rak godišnje testiramo oko 30.000 spojeva na
antitumorsku aktivnost kod životinja. Svake godine, tijekom proteklih četiri ili
pet godina, u prosjeku bi do liječničke torbe stigla oko tri nova lijeka za primjenu
na pacijentu.
Taj program trenutačno košta oko 75 milijuna dolara godišnje i može se očekivati
da će dati šest ili sedam klinički djelotvornih lijekova svake godine. To znači
da trošimo novac od poreza u iznosu od oko deset milijuna dolara po lijeku...
Moji kolege, dr. Gordon Zubrod i dr. Saul Schepartz, vode vjerojatno najveću
nacionalnu farmaceutsku kuću u Nacionalnom institutu za rak. 4

Posljednjih godina privatni liječnik predstavlja sve manji udio medicinske
struke. Kako njegov utjecaj slabi, zamjenjuju ga grupne klinike, HMO-ove
institucije s državnom podrškom i istraživački centri. Mnogi od njih primaju
velike potpore za određene medicinske projekte i postaju vrlo osjetljivi na
ideološke ili znanstvene sklonosti onih koji daju novac. Nije da im donatori govore
što točno trebaju raditi ili što da pronađu, ali primatelji jednostavno unaprijed
znaju da će, ako se previše udalje od donatorovih ciljeva koji nisu izgovoreni,
ali se jasno podrazumijevaju, to biti zadnji put da je prilikom dijeljenja novca
prozvano njihovo ime.
Postoji, na primjer, slavan slučaj potpore od 15.000 dolara koju je Zaklada
Carnegie za međunarodni mir dala Američkoj odvjetničkoj komori za
proučavanje Konvencije o genocidu Ujedinjenih naroda. Kad se Američka
odvjetnička komora usudila osuditi Konvenciju, Carnegijeva zaklada se
razbjesnila i zahtijevala da se projekt smjesta prekine ili da joj se vrati novac. 5

Drugi primjer utjecaja zaklada na akademski svijet jest način na koji
je odjel za prehranu na Harvardu pretvoren u odjel za odnose s javnošću
korporacije General Foods. Godinama je pročelnik tog odjela na Harvardu bio
profesor Stare, unutar krugova istraživača zdrave hrane poznat kao «Profesor
Cornflakes». Jedno od dvojbenih postignuća tog profesora bila je obrana
«obogaćenog» bijelog kruha i drugih čudotvornih proizvoda prehrambeno-
prerađivačke industrije. On je odbacivao kao «gluposti» i «nutricionističko
šarlatanstvo» sva mišljenja da kemijski aditivi u hrani možda nisu bezopasni
ili da prerađene namirnice iz supermarketa nisu jednako hranjive kao bilo što
svježe iz ekološkog vrta. Jednom je prilikom osudio dr. Carltona Fredricksa zbog
njegove podrške vitaminu B6 i izazvao ga da pokaže makar ijedan autoritativni

«New Gains in War Against Cancer» U.S. News and World Report, 1972., str. 41.
5
«Bar Group Accused by Carnegie Fund», New York Times, 15. listopada 1950. g., str. 1, 66. Također
«Bar Group Denies Peace Fund Misuse», New York Times, 20. listopada 1950. g., str. 30.