Page 204 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 204

1 9 8                         Svijet  bez  raka

         ili dijelom plaćeni novcem od poreza. Tu je činjenicu 1972. godine potvrdio dr.
         Frank Rauscher, direktor Nacionalnog instituta za rak, kada je rekao:

           Samo u Nacionalnom institutu za rak godišnje testiramo oko 30.000 spojeva na
           antitumorsku aktivnost kod životinja.  Svake godine,  tijekom  proteklih četiri ili
           pet godina, u prosjeku bi do liječničke torbe stigla oko tri nova lijeka za primjenu
           na pacijentu.
           Taj program trenutačno košta oko 75 milijuna dolara godišnje i može se očekivati
           da  će  dati  šest  ili  sedam  klinički  djelotvornih  lijekova  svake  godine.  To  znači
           da trošimo  novac  od poreza u  iznosu od oko  deset  milijuna dolara po  lijeku...
           Moji kolege,  dr.  Gordon  Zubrod i dr.  Saul  Schepartz, vode vjerojatno  najveću
           nacionalnu farmaceutsku kuću u Nacionalnom institutu za rak. 4


           Posljednjih  godina  privatni  liječnik  predstavlja  sve  manji  udio  medicinske
         struke.  Kako  njegov  utjecaj  slabi,  zamjenjuju  ga  grupne  klinike,  HMO-ove
         institucije  s  državnom  podrškom  i  istraživački  centri.  Mnogi  od  njih  primaju
        velike  potpore  za  određene  medicinske  projekte  i  postaju  vrlo  osjetljivi  na
         ideološke ili znanstvene sklonosti onih koji daju novac. Nije da im donatori govore
         što točno  trebaju  raditi ili  što  da pronađu,  ali primatelji jednostavno  unaprijed
         znaju  da  će,  ako  se  previše  udalje  od  donatorovih  ciljeva  koji  nisu  izgovoreni,
         ali  se jasno  podrazumijevaju,  to  biti  zadnji  put  da je  prilikom  dijeljenja  novca
        prozvano njihovo ime.
           Postoji,  na  primjer,  slavan  slučaj  potpore  od  15.000  dolara koju je  Zaklada
         Carnegie  za  međunarodni  mir  dala  Američkoj  odvjetničkoj  komori  za
        proučavanje  Konvencije  o  genocidu  Ujedinjenih  naroda.  Kad  se  Američka
         odvjetnička  komora  usudila  osuditi  Konvenciju,  Carnegijeva  zaklada  se
         razbjesnila i zahtijevala da se projekt smjesta prekine ili da joj  se vrati novac. 5

           Drugi  primjer  utjecaja  zaklada  na  akademski  svijet  jest  način  na  koji
        je  odjel  za  prehranu  na  Harvardu  pretvoren  u  odjel  za  odnose  s  javnošću
        korporacije General Foods. Godinama je pročelnik tog odjela na Harvardu bio
        profesor  Stare,  unutar krugova  istraživača  zdrave  hrane  poznat  kao  «Profesor
        Cornflakes».  Jedno  od  dvojbenih  postignuća  tog  profesora  bila  je  obrana
         «obogaćenog»  bijelog  kruha  i  drugih  čudotvornih  proizvoda  prehrambeno-
        prerađivačke  industrije.  On  je  odbacivao  kao  «gluposti»  i  «nutricionističko
        šarlatanstvo»  sva  mišljenja  da  kemijski  aditivi  u  hrani  možda  nisu  bezopasni
        ili da prerađene namirnice iz supermarketa nisu jednako hranjive kao bilo  što
        svježe iz ekološkog vrta. Jednom je prilikom osudio dr. Carltona Fredricksa zbog
        njegove podrške vitaminu B6  i izazvao  ga da pokaže makar ijedan  autoritativni



          «New Gains in War Against Cancer»  U.S.  News and  World Report,  1972.,  str. 41.
        5
         «Bar Group Accused by Carnegie Fund», New York Times,  15. listopada 1950.  g., str.  1, 66. Također
        «Bar Group Denies Peace Fund Misuse», New York Times, 20. listopada 1950.  g., str. 30.
   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209