Page 202 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 9 6 Svijet bez raka

do željenih rezultata, onda će napisati novi recept i probati s nečim drugim.
Zbog toga nije neobično da pacijent kupi više lijekova od različitih proizvođača
i da tako svi dobiju dio financijskog kolača.
Ta je činjenica bila istaknuta bez uvijanja na konferenciji 1963. godine pod
sponzorstvom Sveučilišta Johns Hopkins. Jedan od pozvanih predavača bio je
dr. George Baehr iz New Yorka, koji je ustvrdio:

Moje je iskustvo, kao dugogodišnjeg savjetnika liječnika u privatnoj praksi, da su
mnogi liječnici opće medicine i specijalisti stekli naviku da stalno i nepotrebno
prelaze s jednog lijeka na drugi. Na promjenu njihovih navika prepisivanja
lijekova obično ih motivira uvjerljiva propaganda iz literature s oglasima i posjete
predstavnika kompanija. 1

U toj proceduri nema ničega što bi iz točke gledišta liječnika bilo nedolično.
On samo čini sve što može da pomogne svojim pacijentima, stavljajući im na
raspolaganje ono za što mu je rečeno da predstavlja najnoviju tehnologiju na
području lijekova. Sjetite se, nije on taj koji profitira od pisanja recepata.
Nema sumnje da liječnik služi kao prodavač za milijarde dolara vrijednu
industriju lijekova, ali on nije plaćen za tu vitalnu uslugu. Međutim, on jest bio
obučen za to. Kroz nastavne programe vodećih medicinskih fakulteta u zemlji
studenti su izloženi tako opsežnom obrazovanju o upotrebi lijekova (i uglavnom
nikakvom s područja prehrane) da se, nakon što diplomiraju, prirodno okreću
upotrebi lijekova kao tretmana izbora za praktički sve ljudske bolesti.
Kako su medicinski fakulteti u zemlji prihvatili te ujednačene nastavne
programe tema je kojoj ćemo sada posvetiti pažnju.
Ključ za otključavanje ovih vrata kartelske spletke leži u zakladi oslobođenoj
od poreza. Opseg ove studije dopušta tek letimičan pregled početaka i rane
povijesti takvih zaklada, ali bitne su sljedeće činjenice:
Sustav federalnih rezervi, porez na dohodak i zakladu oslobođenu poreza
smislili su i američkom narodu nametnuli financijeri-političari, a priču o
njima pratili smo na prethodnim stranicama. Ustvari, Sustav federalnih rezervi
zakonski je uveo senator Nelson Aldrich 1913. godine i bio je poznat kao
«Aldrichov plan». Aldrich je bio primljen u unutarnji krug kad se njegova kći
udala za Johna D. Rockefellera mlađeg. Senatorov sin, Winthrop Aldrich, postao
je predsjednik Chase National Banka. Senatora Aldricha smatrali su osobnim
predstavnikom Rockefellera u Senatu pa je zbog toga imao je mnogo veću moć i
utjecaj u VVashingtonu od bilo kojeg drugog senatora iz tog doba. Jedna je stvar
sigurna. Ne bi uveo zakon o porezu na dohodak da je bilo i najmanje šanse
da će se on primjenjivati na bogatstvima poput onih koja posjeduju obitelji
Rockefeller, Morgan, Carnegie ili Mellon.

Omar Garrison, The Dictocrats, op. cit, str. 21.
1