Page 228 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Plaćanje reketa 2 2 7

na tržište pustio 400.000 tableta označenih kao «Sulfatiazol», za koje je kasnije
utvrđeno da sadrže po 325 mg luminala. Otprilike 65 do 130 mg luminala
dovoljno je da uspava čovjeka. A 325 mg neke uspava zauvijek. Poznato je da
su te tablete ubile sedamnaest žrtava u raznim dijelovima zemlje. Winthrop
Chemical nije odmah reagirao i nije obavijestio javnost o fatalnoj otrovnosti tih
tableta. Umjesto toga, kompanija je, uz pomoć i dozvolu Vijeća za farmaciju i
kemiju Američkog liječničkog udruženja, nastavila prodavati tablete sulfatiazola,
povećavajući time broj žrtava. FDA je suosjećala s "VVinthrop Chemicalom i bila
im je od velike pomoći. Koristeći svoje birokratske moći, dr. Klumpp, direktor
odjela za lijekove u FDA i njegov nadređeni, povjerenik FDA Campbell suzdržali
su se od pokretanja kaznenog postupka zbog smrtnih slučajeva. Pomogli su oko
zataškavanja stvari i samo su VVinthorpu ukinuli dozvolu za prodaju sulfatiazola
na tri mjeseca, nakon što je tržište već bilo zasićeno proizvodom. Obustava
prodaje na tri mjeseca bila je besmislena gesta. Komentirajući tu epizodu,
Howard Ambruster dodaje:

Dr. Klumpp je dotad napredovao i uzdigao se. Prihvatio je položaj koji mu je
ponudio dr. Fishbein i postao direktorom AMA-inog Odjela za hranu i lijekove
i tajnikom njezina Vijeća za farmaciju i kemiju (istog vijeća koje je «prihvatilo»
"VVinthropov sulfatiazol i odobrilo njegovo reklamiranje). I dr. Klumpp je
nastavio dalje. Nedugo nakon toga, Edward S. Rogers, predsjednik upravnog
odbora Sterling Productsa, objavio je da je dr. Klumpp izabran za predsjednika
Winthropa. 12

Nekoliko godina kasnije, Parke-Davis and Companv proizveo je i distribuirao
antibiotski lijek po imenu kloramfenikol. Ubrzo nakon što je pušten u prodaju,
u medicinskoj literaturi počeli su se pojavljivati izvještaji o tome kako je
kloramfenikol odgovoran za zatrovanost krvi i leukopeniju (smanjenje broja
leukocita) te da je uzrokovao nekoliko smrti od aplastične anemije.
Čovjek koji je bio direktor FDA-inog Ureda za medicinu u to vrijeme - i
čovjek koji je mogao narediti Parke-Davisu da povuče taj lijek s tržišta - bio
je Dr. Joseph F. Sadusk. Međutim, umjesto da izvrši pritisak na Parke-Davis,
Sadusk je iskoristio svoj službeni položaj da spriječi povlačenje lijeka i čak je
odredio da nije potrebno staviti etikete s upozorenjem.
Konačno, 1969. godine,nakon što jelijekdonioznatanprofit svom proizvođaču
i nakon što ga je zamijenio noviji proizvod, Parke-Davisu bilo je dopušteno da se
izvuče. Učinio je to tako da je samo poslao pismo svim liječnicima; obavijestio
ih je da kloramfenikol više nije lijek izbora ni za jednu od infekcija, za liječenje
kojih je izvorno bio namijenjen.

Ambruster, Treason's Peace, op. cit, str. 213.