Page 231 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 231

2 3 0                          Svijet  bez  raka

        ovlasti  da  zabrani  prodaju  neke  tvari  zato  što  smatra  da  nije  bezopasna  -  to
        je  poput  pukotine  na  nasipu  zbog  koje  je  na  kraju  pala  prepreka  divljoj  bujici
        protekcionaštva  i  korupcije.  Napokon,  većina  lijekova  mogla  bi  se  ukloniti  s
        polica na temelju istinite tvrdnje da nisu bezopasni.  Kao  što  smo vidjeli, proces
        kojim se neki lijekovi uklanjaju, a drugi ostaju na policama nije uvijek znanstveno
        utemeljen.
           Kako je izvijestio časopis Science:


           Za znanstvenike mjesto u FDA nije sretno mjesto za rad...  Nekoliko istraživača
           pokazalo je studentima  [koji su prikupljali podatke o  FDA]  dnevnike grozota u
           kojima su držali detaljne opise napada na njihov znanstveni integritet... Najčešća
           pritužba  bila  je  da  se  FDA  «neprestano  miješa«  u  srednjoročne  i  dugoročne
           istraživačke  projekte,  barem  dijelom  iz  straha  da  će  rezultati  biti  neugodni  po
           Agenciju.  Studenti  su također  kritizirali  FDA  zbog  osvećivanja  znanstvenicima
           koji se ne slažu s njezinim stavovima. 14

           Bilo  je  dovoljno  loše  što  smo  vladi  dali  moć  da  suzbija  prodaju  proizvoda,
        zato  što  navodno  «nisu bezopasni«.  Ali to je ništa u usporedbi  s  fijaskom koji je
         10. listopada 1962. godine uvršten u Zakon o hrani i lijekovima kao amandman
        Kefauver-Harris.  Nakon  publiciteta koji  su  dobile  deformirane bebe  europskih
        majki  zato  što  su  ove  uzimale  lijek talidomid,  novim je  zakonom  FDA  dobila
        ovlasti  da također eliminira svaki lijek za koji kaže daje  nedjelotvoran]
           Panika  zbog  talidomida  uopće  nije  bila  relevantna  za  novi  zakon.  Prvo,
        talidomid  se  nije  prodavao  u  Sjedinjenim  Državama.  Drugo,  urođene
        deformacije  nisu  bile  uzrokovane  nedostatkom  «djelotvornosti»  tog  lijeka,
        nego  nedostatkom  odgovarajućeg  testiranja  kako  bi  se  utvrdila  «sigurnost»  i
        dugoročne  nuspojave. 15
           Gotovo  je  nemoguće  dokazati  da je  bilo  koji  lijek  djelotvoran.  Ono  što  na
        nekoga  djeluje,  možda  na  drugoga  neće  djelovati.  Test  djelotvornosti  često  je
        subjektivna  procjena  od  strane  korisnika.  Djelotvornost  može  utvrditi  samo
        pacijent,  bilo  sam  ili  uz  savjetovanje  sa  svojim  liječnikom.  Dati  takvu  ovlast
        u  ruke  političkih  namještenika  s  njihovom  gotovo  neprekinutom  poviješću
        korumpiranosti tijekom godinaprava je ludost. A kao što ćemo vidjetiu sljedećem
        poglavlju,  upravo je  taj  aspekt  «reketa  za  zaštitu«  bio  preprekom  da laetril  bude
        dostupan u Sjedinjenim Državama, zbog čega je prouzročena nepotrebna patnja
        i  smrt  milijuna  ljudi.


        14  «Nader's Raiders on the FDA: Science and Scientists 'Misused'» Science,  17. travnja 1970. g., str. 349-352.
        15  U međuvremenu se pokazalo  da je talidomid vrlo  djelotvoran  u  tretiranju  pacijenata  oboljelih od
        gube i smatra se da je spasio mnoge živote.  Ali, zbog toga što je vlada stavila ograničenja na njegovu
        proizvodnju  i  upotrebu,  mnogim  pacijentima  oboljelima  od  gube  bio  je  uskraćen  lijek  o  kojem  je
        ovisio njihov život. Vidi  «Thalidomide Combats Leprosy», (AP), Boston  Globe, 29.  lipnja 1969.  g.,
        str.  50.  Također  «Horror  Drug  Thalidomide  Now  Used  to  Save  Lives  of Leprosy  Patients»,  National
        Enauirer, 25. studenog 1973. g., str. 50.
   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236