Page 232 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 232

Plaćanje  reketa                       2 3 1

       Možda bi trebalo spomenuti da su mnogi zaposlenici FDA pošteni i savjesni
     građani  koji  ne  sudjeluju  u  prijevari,  korupciji  ili  protekcionaštvu.  Međutim,
     većina  njih  nalazi  se  na  donjim  razinama  i  nema  nikakvog  prava  glasa  u
     određivanju  politika  agencije  kojoj  služe.  Ali,  što  se  netko  više  uspne  unutar
     strukture,  veća  su  iskušenja,  a  najviši  položaji  rezervirani  su  za  one  koji  su
     pokazali  svoje  talente  -  ne  na polju  znanosti  gdje je  istina  kralj,  nego  na  polju
     politike  gdje  je  istina,  u  većini  slučajeva,  okovana  u  najdubljoj  tamnici  kao
     opasan  neprijatelj  prijestolja.
       Međutim,koncentriranavladinamoćgotovojejednakosmrtonosnakadnjom
     raspolaže pošten čovjek, kao i kad je u rukama nepoštenih. Tu činjenicu prilično
     su uvjerljivo  obrazložili Lynn Kinsky i Robert Poole u analizi koju su pripremili
     za časopis Reason.  Raspravljajući o nemogućnosti utvrđivanja «djelotvornosti ili
     nedjelotvornosti« lijeka za populacije u cjelini, napisali su:

       Najvažniju  brigu  birokratskog  uma  predstavljaju  pravila  i  procedure  izražene  u
       bezbrojnim službenim formularima i papirologiji. Iz toga, u slučaju FDA, slijedi
       da ako birokrat ne zna kako osigurati da lijek bude «djelotvoran», sljedeća najbolja
       stvar jest zahtijevati toliku gomilu papirologije da se birokrat može «pokriti»  na
       svakom  mogućem  koraku.  Kao  rezultat  toga,  otkad je  FDA  počela  zahtijevati
       dokumentaciju  o  «djelotvornosti»,  utrostručilo  se  vrijeme  potrebno  za  obradu
       molbe  za  odobrenje  novog  lijeka.  Priprema  monumentalne  dokumentacije
       povećava istraživačke budžete farmaceutskih kompanija za milijune dolara -  što
       ima učinak odvraćanja  malih  (i  možda inovativnijih)  tvrtki od toga da uopće i
       pokušaju dobiti odobrenje za nove lijekove. 16

       Vrijedi ponoviti da FDA ne bi mogla  dugo  zadržati povjerenje javnosti  da  se
    s vremena na vrijeme  nije  okomljavala na pokojeg pravog negativca.  Međutim,
    većina  tih  krivaca  sitni  su  varalice.  Industrijski  divovi  često  su  krivi  za  iste
    prekršaje, ali oni kod FDA uživaju neslužben povlašten položaj. Jedan od razloga
    za ta dvostruka mjerila leži u tome što veće kompanije imaju financijska sredstva
    da  se  suprotstave  postupcima  FDA  na  sudovima,  što  je  procedura  koja  često
    razotkriva traljav rad te Agencije i tako šteti njezinom ugledu u javnosti. Budući
    da je FDA posebice zainteresirana za povoljan publicitet u svojim  nastojanjima
    da  «zaštiti narod», posve je prirodno  da radije uzima na zub malog čovjeka koji
    sebi ne može priuštiti da uzvrati udarac.
       Na  primjer,  FDA  je  1962.  godine,  u  suradnji  s  državnim  zdravstvenim
    službenicima,  zaplijenila  zalihu  ulja  šafrana  u  kapsulama  u  jednoj  maloj
    prodavaonici u Detroitu na temelju tvrdnje da su bile korištene za promoviranje
    knjige  Calories  Don't Count  (Kalorije  nisu  bitne)  dr.  med.  Hermana  Tallera.



      «The  Impact  of FDA  Regulations  on  Drug  Research  in America  Today»,  Lynn  Kinsky  i  Robert
    Poole, Reason, sv. 2, br. 9, reprint, str. 9,10.
   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237