Page 240 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 240
Arsenal mjera prisile 2 3 9
U članku objavljenom u novinama San Francisco Chronicle pod naslovom
«čuvajte se brzog lijeka protiv raka» dr. Ralph VVeilerstein iz Kalifornijskog
savjetodavnog vijeća FDA izrazio je šok i zabrinutost zbog činjenice da tipičan
tridesetodnevni tretman laetrilom u Meksiku pacijenta može koštati između
tisuću i dvije tisuće dolara. U stvarnosti, većina pacijenata bila bi vrlo sretna da
dobije tako razuman račun za troškove liječenja. A zapravo su čak i te razumne
procjene bile pretjerane. Kako je izvijestio časopis Time 1971. godine:
Contrerasove tvrdnje o laetrilu [u Meksiku] umjerene su kao i njegovi honorari.
Taj liječnik naplaćuje samo 10 dolara za prvi pregled, 7 dolara za kasnije posjete
i 3 dolara za gram lijeka. 5
Prema dr. Contrerasu, njegovi ukupni računi za liječenje tijekom ranih 1970-
ih rijetko su bili viši od sedamsto do tisuću dolara. Međutim, većina njegovih
pacijenata dolazila je iz inozemstva pa su također morali plaćati smještaj, obroke
i prijevoz. Ukupni troškovi, uključujući te dodatne nemedicinske izdatke,
povremeno jesu iznosili do dvije tisuće dolara, ali bilo je nepošteno natuknuti
da sve to ide u džep liječnika kao čisti profit.
Da je dr. VVeilerstein želio uspoređivati jabuke s jabukama, mogao je objasniti
zašto je pacijent u terminalnoj fazi raka, koji je bio podvrgnut ortodoksnoj terapiji
u Sjedinjenim Državama početkom 1970-ih, trošio, u prosjeku, trinaest tisuća
dolara na operaciju, zračenja, kemoterapiju, hospitalizaciju ili kombinaciju svega
toga. Ako se FDA zaista želi šokirati i početi zabrinjavati zbog visokih troškova
liječenja, ortodoksna terapija je djevičanski teritorij koji tek treba istražiti.
Časopisi i dnevni listovi establišmenta pouzdano su i slijepo sredstvo širenja
propagande FDA. Isto vrijedi i za velike mreže te većinu lokalnih radijskih i
televizijskih postaja. Savršen primjer bila je NBC-jeva emisija «Prvi utorak»
emitirana 2. ožujka 1971. godine. Gledateljima koji nisu znali ništa o temi ta
se emisija vjerojatno činila kao objektivan dokumentarac. Ed Delanev, voditelj
emisije, zaista je imao snimljene intervjue s ljudima koji su predstavljali obje
strane kontroverzije. Ali, kao što je tako često slučaj, mišljenjem gledatelja
manipuliralo se pažljivim izborom i filmskom montažom - onime tko smije reći
što i kojim redoslijedom.
Stotine pacijenata oboljelih od raka svakodnevno su tražile usluge klinike
dr. Contrerasa. Dolazili su iz svih dobnih grupa, svih društvenih sredina i svih
obrazovnih slojeva. Ipak, NBC je intervjuirao samo one pacijente koji su bili
relativno neelokventni ili su djelovali neupućeno, zbunjeno i očajno. Nikom od
njih nije bilo dopušteno pričati o bilo kakvom povoljnom djelovanju laetrila pa
je stvoren dojam da zapravo nitko nije imao koristi.
«Debate Over Laetrile*, Time, 12. travnja 1971. g.