Page 241 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 241
2 4 0 Svijet bez raka
Zatim je uslijedilo poduže «pobijanje» - organizirani i dotjerani intervjui s dr.
Jesseom Steinfeldom, direktorom Uprave za javno zdravstvo Sjedinjenih Država,
dr. Charlesom Edwardsom, povjerenikom FDA i drugim «vrlo uglednim«
liječnicima establišmenta. Opći zaključak bio je da «laetril možda zvuči dobro u
teoriji, ali jednostavno ne djeluje»!
Zagovaratelji laetrila koji su s povjerenjem surađivali s NBC-om na pripremi
emisije ostali su zapanjeni. Naveli su ih da vjeruju kako će dobiti pošteno
saslušanje pred sudom javnog mnijenja, ali od početka nisu imali nikakve
šanse.
Pod etiketom «društveno korisnogprograma» nacionalne T V postaje emitirale
su, i to besplatno za svoje sponzore, doslovce tisuće propagandnih filmova
protiv hranjivih tvari. AMA-in film pod naslovom Medicine Man (Vrač), na
primjer, predavače o zdravlju prikazuje kao ulične prodavače i varalice te lukavo
podučava gledatelja kako prepoznati njihove «tehnike». Film sve predavače o
zdravlju trpa u isti koš - i dobre i loše zajedno - i iznosi univerzalne osude koje
su opravdane kad se primjenjuju na loše, ali neopravdane kad se primjenjuju na
dobre. Rezultat je da se gledatelj programira da negativno reagira na sve njih i,
budući da mu je pažnja usmjerena na «tehnike» umjesto na «sadržaj», uvjetovan
je da odbaci odgovornog predavača o zdravlju zajedno s neodgovornim. Za
njega su svi predavači o zdravlju šarlatani, jer svi koriste neke od istih «tehnika»
kao i oni u filmu. Neće mu pasti na pamet da te iste tehnike koriste svi predavači
- uključujući one koji drže predavanja protiv predavača o zdravlju!
Drugi propagandni film sa sličnim pristupom produciralo je Američko društvo
za rak i zove se Journey Into Darkness (Put u tamu). S gostujućom zvijezdom
Robertom Rvanom, kao voditeljem emisije, film je remek-djelo scenarija i glume.
U filmu se nekoliko priča isprepleće u jednu, prikazujući mentalnu torturu koju
proživljava nekoliko žrtava raka. Bore se s odlukom da li da prihvate savjet svog
mudrog i ljubaznog liječnika, i slijede dokazane ortodoksne tretmane, ili da
dopuste svojim strahovima i sumnjama da prevladaju nad razumom te potraže
nedokazane tretmane medicinski neobrazovanog nadriliječnika koji obećava
čudesne lijekove, ali kojega ustvari jedino zanima koliko novca pacijent može
potrošiti. Na kraju, neki donesu «pravu» odluku i odluče slijediti vodstvo svog
liječnika. Drugi donesu «krivu» odluku i započnu svoj dug i tragičan put u tamu.
Za neupućene, film je uvjerljiv. Budući da znaju da nadriliječenje raka zaista
postoji, film ih navodi da povjeruju kako sve ono što nije odobrio ACS automatski
spada u tu kategoriju. Ne zastanu kako bi shvatili da su ljudi koje su gledali na
filmu samo glumci, da priča nije istinita ili da je scenarij napisan u skladu s
propagandnim ciljevima FDA. Unatoč tome, taj film prikazan je kao «društveno
korisni program» na stotinama televizijskih postaja i u tisućama učionica,
društvenih klubova i studentskih, dobrotvornih i građanskih organizacija, uz jak
utjecaj na javno mišljenje. Poruka je toliko uvjerljiva da bezbrojni gledatelji koji