Page 237 - Edward Griffin - Svijet bez raka

2 3 6 Svijet bez raka

Kada vrše tu funkciju, oni postaju nepresušan izvor pristranih ili neobjektivnih
novinskih priča, a ove koje slijede predstavljaju tipičan primjer:
Gđa Mary Whelchel je na američkoj strani granice s Meksikom, u blizini San
Diega, vodila mali hotel za pacijente oboljele od raka koji su se liječili kod dr.
Contrerasa. Za nju je to bila više misija iz milosrđa nego poslovni pothvat. Ipak,
u veljači 1971. godine uhićena je i strpana u zatvor zato što je nabavljala laetril
za svoje goste.
Ubrzo nakon puštanja iz zatvora, gđa "VVhelchel je uputila otvoreno pismo
časopisu Cancer News Journal. Evo njezinog opisa onoga što se dogodilo:

Dragi prijatelji,
Kada ovo pismo stigne do vas, većina vas već će znati da su 25. veljače 1971.
godine u 12,30 sati Charles Duggie (kalifornijski agent za hranu i lijekove), Fred
Vogt (iz Ureda okružnog tužitelja San Diega), Frances Holway (policajka iz San
Diega) i John McDonald (policajac iz Imperial Beacha) došli u moj dom i uhitili
me zbog «prodaje, davanja i distribucije« laetrila kao LIJEKA za rak.
Optužili su me također za širenje «propagande» među ljudima i nagovaranje
da idu meksičkim liječnicima umjesto svojim medicinskim savjetnicima u
Sjedinjenim Državama... Rekli su mi da imaju nalog za «pretres i zapljenu« i
da sam uhićena. Zatim su pretresli moju kuću kao tornado. Sve su izbacili iz
mojih fascikala, stola i polica, uključujući čekove, osobna pisma, račune i knjige.
Jednom riječju - SVE!
Na kraju su me u 16 sati odvezli u okružni zatvor radi sastavljanja zapisnika i
fotografiranja... Stavili su me u «ćeliju za pijance« i tamo sam ostala...
Dok sam sjedila u tom groznom zatvoru i gledala oko sebe u gola četiri zida,
gledala pijance, prostitutke i narkomane - osim toga, nije bilo prozora i madraci
su bili razbacani po podu - imala sam vremena razmisliti o proteklih osam
godina. Prvo sam se zapitala: «Kako sam i zašto završila ovdje?« Uhvatila me
panika! Osoba sam koja nikad u životu nije prekršila zakon, osim nekoliko
prometnih prekršaja - a evo me u zatvoru!
To je izuzetno zastrašujuće. Čini se da ste potpuno odsječeni od civilizacije.
Nema načina da ikoga kontaktirate! Osim poziva mojim sinovima, nisam imala
načina saznati poduzima li se išta da me izvuku iz zatvora. Nije mi bilo dopušteno
razgovarati ni s kim osim sa zatvorenicima. Većina njih bila je previše pijana da
išta razumije. Kako je vrijeme prolazilo (nema satova) i izvana nisu stizale nikakve
vijesti, osjećala sam se kao zaboravljen čovjek; u mome slučaju, zaboravljena žena!
Bezrezervno vjerujem u laetril. Svim srcem vjerujem daje on odgovor za kontrolu
raka. Nakon što sam osam godina živjela s oboljelima od raka dvadeset četiri
sata dnevno, kako bih uopće mogla sumnjati? Došla sam do svog odgovora. Da,
vrijedilo je svake minute toga i bez obzira na to kakva će biti presuda, sada želim
službeno reći, neka se zna, učinila bih istu stvar, potpuno istu stvar iznova. 1

Cancer News Journal siječanj/travanj 1971. g., str. 14.