Page 69 - Edward Griffin - Svijet bez raka

56 Svijet bez raka

U ovom inače odličnom članku nalazimo jednu od velikih pogrešnih
pretpostavki koja je danas smetnja gotovo svim ortodoksnim pristupima
istraživanju raka: pretpostavku da su stanice raka strane tijelu. Upravo suprotno,
one su vitalan dio ciklusa života (trudnoće i ozdravljenja). U skladu s time,
priroda ih je opskrbila djelotvornim sredstvima za izbjegavanje bijelih krvnih
zrnaca.
Jedna je od karakteristika trofoblasta to da je okružen tankim proteinskim
omotačem koji nosi negativan elektrostatski naboj. Tehnički naziv za to je
pericelularna sijalomucinska ovojnica. Bijela krvna zrnca također imaju negativan
naboj. I budući da se jednaki polovi odbijaju, trofoblast je dobro zaštićen.
Obrambeni faktor je samo obično stanično elektrostatsko polje. Komentirajući
važnost tih činjenica, dr. Krebs je napisao:

Tri četvrtine stoljeća klasična je imunologija praktički udarala glavom o kameni
zid u jalovoj potrazi za «antigenima raka», stvaranjem antitijela za rak itd.,
itd. Rak ili stanica trofoblasta nije antigena zbog pericelularne sijalomucinske
ovojnice... 11

Dio načina na koji je priroda riješila taj problem, kao što je istaknuo profesor
Beard 1905. godine, nalazi se u deset ili više enzima gušterače, od kojih su
tripsin i kimotripsin posebice važni za uništavanje trofoblasta. Ti enzimi u svom
neaktivnom obliku (kao zimogeni) nalaze se u žlijezdi gušterači. Tek nakon što
stignu do tankog crijeva pretvaraju se u svoj aktivni oblik. Kad se oni apsorbiraju
u krvotok i stignu do trofoblasta, probave negativno nabijenu proteinsku
ovojnicu. Rak nakon toga bude izložen napadu bijelih krvnih zrnaca i stanice
raka umiru. 12
U većini rasprava o ovoj temi polazi se od pretpostavke da su limfociti
najaktivnija od brojnih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Ali mišljenja o tome se danas
neprestano mijenjaju. Jedna je studija, na primjer, izvijestila da su pravi napadači
monociti. Iako monociti čine samo dva ili tri posto od ukupnog broja, studija
je utvrdila je da su daleko razorniji za kancerozna tkiva od limfocita koji su bili
brojniji. U svakom slučaju, krajnji rezultat je isti. 13

Pismo dr. Krebsa Andrevvu McNaughtonu od 2. kolovoza 1971. g., McNaughton Foundation, San
Francisco, Kalif., Griffin, Private Papers, op. tit.
12 Rad tog mehanizma znatno je složeniji nego što se može zaključiti iz ovog pojednostavljenog
objašnjenja, a mnogo toga još nije potpuno razjašnjeno. Na primjer, istraživači još nisu odgonetnuli
kako su stanice trofoblasta u trudnoći zaštićene od kimotripsina za vrijeme početne faze trudnoće.
One, očigledno, imaju neku vrstu dodatne zaštite koja nedostaje stanicama trofoblasta izvan trudnoće.
Moguće je da su to povišene lokalne razine kobalamina koji pretvara cijanovodičnu kiselinu u tiocijanat
(vitamin B12), uz privremenu visoku razinu rodanaze (zaštitnog enzima). Ali to nije potpuno sigurno
i predstavlja zanimljivo područje za buduća istraživanja.
13 Vid «Cancer killing Cells Found to Eat Tumors«, Harry Nelson, autor za Times Medical, LA. Times,
4. travnja 1973. g., str. 32.