Page 70 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 70

Rak:  navala  života                     57

        Ubrzo  nakon  što je Beard iznio  svoju  zapanjujuću teoriju, liječnici su počeli
      eksperimentirati  s  enzimima  gušterače  u  liječenju  raka,  a i  povoljni  izvještaji
      su se počeli pojavljivati  u  medicinskim  časopisima tog vremena.  Godine  1906.
      Frederick  Wiggins,  dr.  med.,  opisao  je  svoj  uspjeh  u  slučaju  raka  jezika  i  u
      zaključku izrazio nadu  «da će buduće rasprave o  tripsinu i amilopsinu  i klinička
      iskustva s njima  u  razumnom vremenu  izvan  svake  sumnje demonstrirati  da na
      raspolaganju imamo  siguran  i  djelotvoran  lijek za  tretiranje  malignih bolesti.» 14
        Između studenog 1906. i siječnja 1907. godine medicinski časopisi objavili su
     taj  i još tri  izvještaja o  uspješnom liječenju  raka enzimima gušterače.
        Počevši od  1972. godine velik publicitet počeo se poklanjati «obećavajućem»
     eksperimentalnom   radu  s  BCG-om  (cjepivom  protiv  tuberkuloze  poznatim
     kao Bacillus Calmette Guerin). To se temeljilo na teoriji da BCG - virus TBC-a
     koji je  oslabljen  tako  da  ne  predstavlja  prijetnju  pacijentu  -  stimulira  stvaranje
     bijelih  krvnih  zrnaca  u  tijelu  u  sklopu  njegovog prirodnog  mehanizma  obrane.
     Kada cjepivo uđe u krvotok tijelo ne zna da je virus TBC-a slab i počinje stvarati
     bijela krvna zrnca kako bi odbilo napadača.  I ona tada služe kao barijera svakom
     pravom  virusu  TBC-a  koji  bi  se  mogao  pojaviti  kasnije.  Osim  što  djeluju  kao
     buduća barijera protiv TBC-a,  pretpostavlja  se  da  su,  barem  teoretski,  također
     djelotvorna  protiv  stanica  raka.  I  bilo  je  opreznih  izvještaja  o  određenom
     napretku  u  tom  smjeru.  Međutim,  kao  što  smo  vidjeli,  prisustvo  bijelih  krvnih
     zrnaca  samih  za  sebe  tek je  jedan  dio  rješenja  za  problem  raka.  Bez  uzimanja
     u  obzir  faktora  gušterače  i  prehrane,  pravi  napredak  na  tom  putu  bit  će  vrlo
     ograničen.
        Uspjeh  s  BCG-om   koji  je  zabilježen  u  mnogim  izvještajima  mogao  se
     pripisati  kako  prehrambenim  faktorima  tako  i  bilo  čemu  drugom.U  jednom
     takvom izvještaju opisan je tretman za rak koji je pružala dr. Virginia Livingston.
     Pacijent,  koji je  također bio  liječnik,  odlučio je  na temelju  vlastitog iskustva  da
     će, budući  da je konvencionalna terapija protiv raka davala tako  slabe  rezultate,
     umjesto toga isprobati BCG. Zato se obratio dr. Livingston koja je, u to vrijeme,
     bila jedan od malobrojnih liječnika koji su znali za taj pristup. Tretman je potom
     bio opisan u članku:


        Dr. VVheeleru [pacijentu] ubrizgan je BCG, određena mu je stroga dijeta s niskim
        unosom kolesterola te je dobivao antibiotike. Dijeta je, kako je rekao, zabranjivala
        rafinirani šećer, meso peradi i jaja te propisivala sirovo povrće, mnogo ribe i više
        vitaminskih  dodataka.
        Nakon dva mjeseca oteklina je splasnula, rekao je dr. Wheeler.




       VViggin, EH., «Case of Multiple Fibrosarcoma of the Tongue, with Remarks on the Use of Trvpsin
     and  Amylopsin  in  the Treatment of Malignant Disease«, /.  Am.  Med.  Assoc,  15.  prosinca  1906.  g.;
     47:2003-8.
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75