Page 55 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

10 8 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I

Tuga je nešto što sam dobro upoznao. Dugo je vre­ Nitko ne
mena bila okosnica moga života. Napisao sam i knjigu
pokušavajući je izbjeći. Naučio sam da to nije moguće; jed­ voli kada
nostavno je morate proživjeti. Iskusio sam beznađe, raz­
mišljao o samoubojstvu i shvatio da nisam sam. Siguran mu se
da u riječima nema nikakve utjehe, spoznao sam da su
moje i tuđe riječi jedino što imam za izražavanje svojih is­ govori što
kustava: početnog očajanja koje se kasnije pretvorilo u
krhko uvjerenje da je moj život još ispunjen smislom. da napravi
Moji su sinovi ostali skamenjeni u vremenu, ali su za
mene i nakon trinaest godina živi. Uglavnom sam si opros­
tio što ih nisam mogao spasiti. Pomirio sam se s pomišlju
da ću ostarjeti bez njih. Nekoć sam samopouzdano pret­ Čini se očitim, a ipak: pogledajte koliko se često naši intimni
postavljao da će me oni pokopati, ali to se neće dogoditi. razgovori svode na ukore i upute. Od roditelja neposluš­
Prestao sam vjerovati u uređeni svemir i pravednog Boga. ne djece ponekad zatražim da prate koliki se postotak
No, nisam ih prestao voljeti i nisam prestao čeznuti da njihovih razgovora s djecom sastoji od kritika ili nared­
ćemo se jednoga dana, usprkos svemu, ponovno susresti. bi (naredbe su samo varijacija kritika). Najčešći je rezul­
To je nada: oni koje smo izgubili u nama su probudili tat 80 do 90 posto. Ponekad se i razgovori medu rodite­
osjećaj ljubavi kakvu nikada nismo poznavali. Te su traj­ ljima svode na slične brojke, što uopće nije čudno.
ne promjene njihova baština, njihov dar nama. Naš je Kako reagiramo kad nam netko kaže što da radimo?
zadatak prenijeti tu ljubav onima kojima smo još potreb­ Najčešća reakcija je negodovanje koje prerasta u tvrdog­
ni. Tako ostajemo vjerni njihovoj uspomeni. lavo odbijanje. Bez obzira na to je li odbijanje otvoreno
Za kćerino sam vjenčanje posudio nekoliko misli Marka (»Neću to učiniti«) ili pasivno-agresivno (»Zaboravio
Helprina i sastavio sljedeću zdravicu: sam«), svi postaju frustrirani. Mi nismo poslušni. Veći­
nom smo potomci ljudi koji su se upuštali u opasna pu­
tovanja u potrazi za slobodom i samostalnošću; bili su
Ljubav roditelja i djece uvelike ovisi o opraštanju. Naše ne­ spremni žrtvovati mnogo toga kako bi obranili te ideje.
savršenosti nas čine ljudima, a spremnost kojom ih podnosimo u
No, mi ipak pokušavamo jedni drugima reći što tre­
svojim voljenima i u sebi ublažava patnju kojoj smo otvoreni zbog
ljubavi. U ovakvim trenucima proslavljamo čudo: dvoje ljudi su baju raditi. Želja za kontrolom nad drugima i uvjerenje
da znamo kako bi stvari trebale biti jače su od zdravog
pronašli jedno drugo i zajedno stvaraju novi život. Ako ljubav
uistinu može prevladati smrt, u tome uspijeva samo pamćenjem razuma i svijesti o tome kako ljudi reagiraju na naredbe.
i odanošću. Uspomene i pamćenje - s njima će vaše srce, makar To osobito vrijedi za roditelje. Čak i u našem društvu
možda slomljeno, biti ispunjeno i moći ćete do posljednjega tre­ koje se puno bavi djecom (neki bi rekli da je opsjednuto
nutka ostati na svome borbenom položaju. njima) mislimo da najbolje znamo »upravljati« djecom