Page 56 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

11 0 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I N i t k o n e v o l i k a d a m u s e g o v o r i s t o d a n a p r a v i 111
da ispune svoje natprosječne potencijale kao učenici, spor­ Pasivni otpor posljednje je utočište nemoćnih. Rad­
taši i ljudi kojima se ispunio američki san. nici na pomičnoj vrpci ne mogu štrajkati, ali ipak mogu
Često zatražim od ljudi koji su u sukobu s nekim da sporije raditi. Djeca, koja se zbog svog malog tijela i ne-
suspregnu kritičke primjedbe kako bi vidjeli hoće li to pro­ doraslosti ne mogu otvoreno suprotstaviti roditeljima,
mijeniti ozračje. Nevjerojatno je koliko je taj prijedlog ra­ mogu pokazati da su nesretna tako što ne naprave ono
dikalan mnogim ljudima. Čini mi se da pomišljaju: »Ako što im se kaže. Loše napisane zadaće, neobavljeni kućan­
se odreknem kritiziranja i upućivanja, nastat će kaos. ski zadaci, krajnja sporost, sklonost ignoriranju uputa -
Nitko neće obaviti kućanske poslove, nagomilat će se to su uobičajeni primjeri pasivno-agresivnog ponašanja
prljavo posude, nitko neće očistiti svoju sobu, kuća će se koje izluđuje roditelje. Roditelji na to, najčešće, uporno
raspasti, djeca neće pisati zadaću, dobivat će slabe ocjene, nastavljaju s prodikama, uputama i kažnjavanjem kako
nakon toga slijedi droga, trudnoća i život ispunjen kri­ bi »natjerali dijete na poslušnost«.
minalom. Ne mogu dopustiti da se to dogodi!« Takvo ne­ Često pitam roditelje misle li uistinu da je problem u
gativno razmišljanje svodi se na ideju da je bilo kakvo po­ tome što dijete nešto ne može shvatiti. Vjeruju li da će
puštanje ili nadzora prvi korak prema neuspjehu, srozava­ djetetu pomoći još jedna prodika? Ili se problem krije u
nju i propasti civilizacije kakvu danas poznajemo. tome što je roditeljski odnos s djecom ispunjen trajnim
Takav, u osnovi pesimističan, stav o ljudskoj prirodi prisilama, kritiziranjem i naredbama?
nalazi se u temelju onoga što uglavnom smatramo odgo­ Prilično se često događa da ljudi zaokupljeni pitanjima
jem djece. Primjerice, »užasna druga godina« je, navodno, kontrole nad djecom imaju slične poteškoće i u odnosima
vrijeme kada se jaka samousredotočenost djeteta sukob­ sa supružnikom. Bračno ozračje ispunjeno je prepirkama i
ljava s roditeljskom potrebom da kažu »ne«. Čini se da borbom za moć, a oba supružnika imaju osjećaj da ih nitko
su napadi bijesa do kojih dolazi u takvim situacijama ne sluša. Tražim od pacijenata da zamisle situaciju u kojoj
rani pokazatelji neminovnih adolescentskih sukoba koji­ ne bi bilo kritiziranja ni naredbi. Ljudi koji su supružnici­
ma tinejdžeri pokušavaju izboriti samostalnost. Roditelji ma običavali davati popise zadataka teško mogu zamisli­
razgovaraju o razvojnim stupnjevima svoje djece i zabri­ ti alternative (»On sve zaboravi napraviti!«)
nuto odmahuju glavom; njihovo ponašanje nikome ne po­ Budući da su ljudi koji osuđuju druge najčešće odrasli
maže. Kao i većina drugih stvari u životu, očekivanja im okruženi osudama, teško im je zamisliti nekakav drugi
se najčešće ostvaruju. način odnošenja prema ljudima s kojima žive. Zatražite
Na sukobe između roditelja i djece može se gledati li od njih da to ipak pokušaju, očekujete da će promi­
kao na okršaje u dugotrajnoj borbi za moć utemeljenoj jeniti duboko ukorijenjene i dugotrajne navike. Prijeko je
na pogrešnoj pretpostavci da je najvažniji zadatak rodi­ potrebna dobra volja i svjesni napor. U odnosima koji su
telja neprestanim uputama, pojačanim primjenom pra­ već dugo ispunjeni negodovanjem i neprijateljskim, obram­
vila i kaznama, oblikovati ponašanje svoje djece. Iako je benim stavom teško je pronaći dobru volju. Uvijek je
takav pristup katkad djelotvoran, češće stvara djecu koja lakše nastaviti istim putem, na koji smo navikli, čak i ako
se svemu suprotstavljaju, a takva ostaju i kad odrastu. očito nije funkcionalan.