Page 51 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 51

10 0       P R E R A N O  S T A R I .  P R E K A S N O  M U D R I
                                                                             N i j e  p r e p o r u č l j i v o  l a g a t i  s a m o m e  se b  1 01
            da  mogu  prestati  kada  god  to  požele,  a  takve  se  izjave  lesti povezane  s  pušenjem  ili  pretilošću,  slučajni  pucanj
            osvećuju  u  obliku  katastrofalnog  propadanja  njihovih  iz vatrenog oružja  -  takve  se  stvari  događaju  i podsjeća­
            života:  automobilske  nesreće  u  pijanom  stanju,  raspad  ju nas  da  smo prepušteni na  milost  i nemilost najgorim
            braka,  gubitak posla.  Takvim  ljudima  često  kažem  da je   vlastitim nagonima.  Što ljudi govore sebi o takvim rizici­
            razumljivo  što  osjećaju potrebu  lagati  drugima,  ali  laže-  ma?  Hrabri smo ako riskiramo  život za  drugog  čovjeka
            mo li samima sebi, nikada nećemo moći uvesti potrebne   ili za ideal. No, kao što je Sancho Panza rekao Don Qu-
            promjene.
                                                                   ijoteu,  »smrt bez  dobrog  razloga  najveći  je  grijeh«.
               Poznajem  muškarca  koji  udari  ženu  svaki  put  dok  Istina  nas možda neće  osloboditi,  ali  lagati  samome
            sanja  težak  san,  kojega  se nikada posve ne  sjeća.  Budući  sebi  kako  bismo  si  priuštili trenutačno  olakšanje  posve­
            da je to nešto  »slučajno«, ne razmišlja puno o prirodi nji­  mašnja  je  ludost.  Takve  se  prevare  smatraju  dobroćud­
            hova odnosa.  Postoje  i manje dramatični primjeri:  mili­  nim lažima: nitko nije prevaren ni iskorišten, no životne
            juni  parova  zbog  glasnog  hrkanja  spavaju  u  odvojenim  odluke  koje  nisu  utemeljene  na  stvarnosti  u  svakom  su
            sobama.  Svakako,  nitko  nije  kriv  zbog  takva  (doslovce)  slučaju pogrešne.  Sebe možda i ne možemo jasno  sagle­
            nesvjesnog  ponašanja.
                                                                   dati; teško je preživjeti dan bez barem dvije-tri racionali­
               Obećanja  su najštetnije  laži  koje govorimo sebi.  »Niš­  zacije.  Kad  se  naši  snovi  o  onome  što  bismo  mogli  biti
            ta  nije  tako  lijepo  kao  obećanje  dok  je  još  svježe«.  Krat-  sudare sa spoznajom  istine, nesklad nas može uništiti.
            kotrajnost  novogodišnjih  odluka  pretvorila  se  u  kultur­
            ološki  klišej.  Ne  samo  što  dobre  namjere  popločuju  put
            do pakla, nego nam ne dopuštaju da se upustimo u ozbi­
            ljan zadatak procjene vlastite osobnosti i onoga što uisti­
            nu  želimo.  Sanjarenje  o  idealnoj  ljepoti  ili  razvoju  vlas­
            tite  osobnosti  oduzima  nam  energiju  i  odvraća  pozor­
            nost  od  ozbiljnijih  ciljeva  koje  bismo  lakše  ostvarili.
               Iako  nitko  ne  može  zanijekati  ulogu  slučajnosti  u
             ljudskim  životima,  puka  je  lijenost  sve  ono  što  nam  se
             događa  pripisati  sreći  ili  nesreći.  Ljudi  ne  žele  preuzeti
             odgovornost  za  sebe;  više  vole  lagodne  izgovore  nego
             napornu samoanalizu. To je još jedan oblik jalova samo­
             zavaravanja.  Dakako, nesreće  se događaju.  Teško bismo
             mogli  okriviti  osobu  koju  je  na  livadi  udario  grom;  no,
             ako je stajala ispod jedinog drveta, tada bismo mogli po­
             sumnjati  u njezino  znanje  o elektricitetu.
               Neprestano se susrećemo sa smrtnim slučajevima do
             kojih dolazi  zbog  gluposti.  Vožnja  u pijanom  stanju,  bo-
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56