Page 114 - Ilijada

Homer: Ilijada

On odgovarajuć njemu progovori krilate r'ječi:
"Nije mi milo to, Antenore, što si sad reko;
Ta ti se od toga znadeš da domisliš boljemu čemu.
Ako l' si doista to od zbilje rekao prave,
360 Onda su pamet tebi pokvarili bogovi sami.
Ali ću nešto i ja konjokrotam Trojcima reći.
Otržito vam velim: povratiti žene im neću,
A blago što ga donesoh iz Argosa u naše dvore,
Sve ću povratit pa još ću i od svoga dodati drugo."
365 Tako im rekavši sjedne Aleksandro; ustane od njih
Prijam, Dardanov sin, svjetovač bozima ravni;
On im dobro želeći progovori i rekne ovo:
"Čujte me, Dardanci vi i Trojanci i pomoćnici,
Da kažem, na što me srce u grudima nagoni mojim.
370 Večeru spremajte sada po gradu kao i prije,
Na stražu pazite samo, i budan nek ostane svaki;
K lađama koritastim nek zorom otiđe Idej,
Nek Agamemnonu on i Menelaju, Atreja sinma,
Riječ Aleksandra rekne, zbog kojeg je nastala kavga,
375 I nek im mudru rekne i ovu; ne bi li htjeli
Od vreve opake ratne da prestanu, dokle mrtvace
Spalimo, pa ćemo onda u borbu opet izići,
Dok nas ne rastavi bog i pobjedu ne da ma kojim."
Reče, a oni ga čuju i rado se pokore njemu,
380 Zatijem četimice po vojsci večerat uzmu.

1. 23. dan. Primirje. Pokopavanje mrtvaca. 381 -432.

K lađama koritastim oglasnik u zoru Idej
Ode te Aresove drugare Ahejce u skupu
Kod Agamemnona nađe, kod krme lađene gdje stoje.
Med njima grlati stane oglasnik i ovo im reče:
385 "Atrejev sine i vi boljari ahejskog ljudstva,
Prijam i ponosni drugi Trojanci rekoše meni,
Neka vam javim riječ Aleksandra, zbog kog je kavga
Nastala, ne bi l' vam to ugodilo, po volji bilo:
Blago, što ga je on u Traju donio bio
390 Lađama koritastim, - ej nestalo da ga je prije! -
Sve će povratit pa još će i od svoga dodati drugo;
Ali naočitoga Menelaja vjerenu ženu
Kaže da neće vratit, iako mu vele Trojanci.
Još mi rekoše jednu da kažem, ne biste l' htjeli
395 Od vreve opake ratne da prestanete, dok mrtve
Spalimo, pa ćemo onda u borbu opet izići,
Dok nas ne rastavi bog i pobjedu ne da ma kojim."
Tako im reče, a oni umuče svi i zašute,

114