Page 121 - Ilijada
P. 121

Homer: Ilijada



                              K ahejskim koritastim odleti lađam, te sinak
                              Tidejev ostavši sam med rtnike  zađe i ondje
                                                            8
         100                  Nestoru stane starcu Gerenjaninu pred konje,
                              Besjedu započne njemu i krilate prozbori r'ječi:
                              "Starče, doista tebe bojnici umaraju mladi,
                              Snaga je klonula tvoja, a teška prati te starost;
                              Slab je subojnik tvoj, a konji su spori u tebe.
         105                  Nego u moja kola uzađi, onda ćeš vidjet,
                              Kakvi su Trosovi konji i kako umiju dobro
                              Poljem ovuda onuda u potjeru ići i trčat;
                              Njih onomadne uzeh  Eneji, stra ugonjaču.
                                                  9
                              Subojnici nek paze na ove, a mi sa mojim
         110                  Jarnimo konjma na Trojce konjokrote, neka i Hektor
                              Vidi, da l' moje koplje u rukama bjesnjeti znade."
                                 Reče, te posluša njega Gerenjanin konjanik Nestor.
                              Nestoru tad na konje Eurimedon pripazi hrabri,
                              Pripazi Stenel, - i ovaj i onaj subojnik jaki.
         115                  Oni se u kola tad Diomedu obojica popnu,
                              Blistave uhvati uzde Gerenjanin konjanik Nestor
                              I on ošine konje, te brzo Hektora stignu.
                              Kad taj jurne na njih, Diomed izbaci koplje,
                              Hektora promaši njim, al' uzdodržu zgodi drugara
         120                  Njegova Eniopeja, prejunačnom Tebeju sina;
                              Uzde je držo, al' onaj pokraj sise grudi mu rani;
                              S kola ga sruši, te natrag brzonogi konji mu nagnu,
                              I tu samome njemu i život i snaga tad stane.
                              A za uzdodržom tuga strahovita Hektoru srce
         125                  Obuzme, ali ga pusti nek leži, ako mu i bi
                              Žao drugara, a zatim uzdodržu potraži smjela.
                              Konji ne ostanu dugo bez uprave, brzo bo nađe
                              On Arheptolema smjelog, što Ifitu bijaše sinak,
                              Popne ga na kola brza i uzde mu u ruke dade.



                                   c. Diomed bježi ispred Hektota. 130-171.


         130                     Tu bi poraza bilo, i strašne bi stvari se zbile,
                              Svi bi ko janjci u Ilij Trojanci stjerani bili,
                              Da to ne spazi oštro i ljudi i bogova otac;
                              On zagrmi te grom strahoviti i žarki hiti,
                              Na zemlju Diomedu pred konje baci ga Zeus-bog,
         135                  Strašan se uhvati plamen od sumpora gorućeg odmah,
                              Konji se uplaše vrlo i pod kola zgure, i nato,
                              Nestoru blistave uzde iz ruku ispadnu starcu;

               8  99. "rtnike", tj. borce u prvim redovima.
               9  108. "onomadne uzeh", vidi 5. pjev., st. 319-324.


                                                                                                       121
   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126