Page 237 - Ilijada
P. 237

Homer: Ilijada



         115                  "Nemojte zamjerit meni, stanari olimpskih dvora,
                              Idem li sina svoga osvetiti k ahejskim lađam,
                              Makar i suđeno bilo, da zgodi me Zeusova str'jela,
                              I da u prahu i kfvi med poklanim ljudima ležim."
                                 Reče te Dimosu tad i Fobosu naloži konje
         120                  Prezati, a sam na se navuče oružje sjajno.
                              Tako bi bogove druge od Zeusa premudrog snašla
                              Veća i teža srdžba i ljutost negoli ikad,
                              Da za bogove sve se bojeći kroz predvorje nije
                              Van izišla Atena sa stoca, na kojem je bila
         125                  Sjedila, skočiv te skinula štit i kacigu onom
                              I prislonila koplje iz žilave uzev mu ruke.
                              Aresa naleta onda riječima grditi stane:
                              "Propo si, ludove ti o mahniti! Tako li imaš
                              Uši, da njima slušaš? ni pameti nemaš ni stida!
         130                  Ne čuješ, što li Hera bjeloruka boginja veli,
                              Koja je evo sada od Zeusa olimpskog došla?
                              Il' ti je volja mnogo pretrpjevši svakakvih zala
                              Natrag doći na Olimp, al' silom i u srcu jadan
                              Te svim veliko zlo pripremiti bozima drugim?
         135                  Jer on će Danajce odmah i Trojce prehrabre ondje
                              Ostavit i nas doći po Olimpu ganjati svemu,
                              Mlavit će sve po redu i kriva i neknva tada.
                              Zato ti govorim sad, da se srdžbe zbog sina prođeš,
                              Jer već mnogi je bolji od njega rukama, snagom
         140                  Ubit ili će biti u boju ubit, a teško
                              Sviju je ljudi potomstvo i porod od smrti spasti."
                                 Reče i posadi onda na stolicu Aresa boga,
                              A Apolona Hera izvan kuće Zeusove zovne,
                              S njime i Iridu zovne, glasonošu bogova vječnih,
         145                  Besjedu započne s njima i kritate prozbori r'ječi:
                              "Zeus vas oboje zove na Idu, da dođete brže,
                              A kad dođete tamo i vidite njega u lice,
                              Činite, što vam on zapovjedi i što vam kaže."




                C. Irida donosi Posidonu Zeusovu poruku neka se okani boja. 149 219.

                                 Kada im reče to, tad vrati se gospođa Hera,
         150                  Sjedne na stolac, a oni polete oboje odmah.
                              Kada do Ide dođu izvorljive, matice zv'jerju,
                              Nađu gromoglasnog Zeusa gdje sjedi na Gargarskom vrhu,
                              Okolo njega se oblak mirišljiv savio bio.
                              Kad crnooblačnom Zeusu nablizu oboje dođe,
         155                  Stanu, a on ih vidi i na njih ne bude srdit,
                              Jer su se brzo riječma pokorili mile mu žene.
                              Iridi prvoj on progovori krilate r'ječi:


                                                                                                       237
   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242