Page 243 - Ilijada
P. 243
Homer: Ilijada
Pa ih nogama opet i rukama ruši u igri:
365 Tako si, svjetlioče o Febe, rušio i ti
8
Veliku muku i znoj Argejcem i bježat ih nagno.
Oni kod lađa stanu i ostanu malo stojeći
Jedan dovikujuć drugog, a bozima vječnima svaki
Ruke podigne uvis i svima se moliti stane,
370 Nestor se najviše tada Gerenjanin, ahejski branič,
Moljaše dignuvši ruke k nebesima zvjezdanim uvis:
9
"Ako je, Zeuse oj oče, u Argosu pšeničnom itko
Žrtvovo pretila stegna il' ovčja il' goveđa tebi
Za povrat moleć, a ti se privolje i obeća njemu,
375 Toga se, olimpski bože, spomeni i dan odvrati
Nemili, ne daj tako Trojancem ubijat Ahejce!"
Tako se pomoli on, te zagrmi premudri Zeus-bog
Nelejevoga sina starine uslišiv molbu,
A kad začuju grom egidonoše Zeusa Trojanci,
10
380 Jače na Danajce skoče, veselja se bojnoga sjete.
Kako se veliki val širokobrodnog razliva mora
Preko bokova lađi, siloviti kadano vjetar
Udari, od kog vali nabujati najvećma znadu:
Tako se Trojci cičeć glasovito primaknu k zidu,
385 Kroza nj ugnaju konje i borit se stanu izbliza
11
Kopljima dvoreznima pri krmama crnijeh lađa,
12
Jedni se borahu s kola, a drugi s lađa - uzišav
Na njih - motkama dugim, što ležahu u lađah za boj
Pomorski okovane, a mjed im optakala šiljak.
8 365. apostrofa; vidi 4. pjev., st. 128.
9 371. "dignuvši ruke k nebesima zvjezdanim." Ovo Nestor čini obdan kad nebo nije zvjezdano. Naiv-
ni epski narodni pjesnici upotrebljavaju kadšto stalne epitete i na onakvim mjestima gdje po samoj
naravi stvari ovaj ili onaj predmet nije i ne može biti onakav kako se epitetom označuje. Tako je upot-
rebljen epitet "zvjezdan" na ovome mjestu u protivurječju sa situacijom. U 5. pjev., st. 561. uzet je epi-
tet "Aresu mili" o Menelaju u času kad Ares hoće Menelaja da pogubi, kad mu dakle nije mio. Još je-
dan takav primjer naivno upotrebljenoga epiteta vidi u 22. pjev., st. 154. I u našoj narodnoj poeziji ima
takovih primjera: "opazi ga straža od Arapa pak povika iz grla bijela", - "Arap uzja (tj. uzjaha) tanku
bedeviju... viče cara iz grla bijela"; dakle "bijelo grlo" imaju i Arapi za koje je u našim narodnim pjes-
mama stalan epitet "crn". Drugih takvih primjera vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 104.
10 377-380. Čini se da su ti stihovi poslije umetnuti jer Zeus zagrmi da ohrabri Ahejce, a Trojanci za taj
znak drže da je njima poslan, da njih Zeus hoće da ohrabri, pa udare živo na Ahejce, i tako Zeus svo-
jim znakom postiže protivno, nego je mislio poslavši ga.
11 385. "kroza nj", tj. kroz prolom što ga je načinio u zidu (bedemu) Apolon (st. 360-365.).
12 386. "dvorezno" je koplje ono koje ima oštrice na oba kraja.
243