Page 248 - Ilijada
P. 248

Homer: Ilijada



                              On je u Perkoti paso, dok bjehu dušmani daleko,
                              Al' kad danajske lađe uzvijene na oba kraja
         550                  Dođu, ode u Ilij i odličan bješe u vojsci
                              Trojskoj, kod Prijama živje, a drag mu ko njegova djeca.
                              Njega ukori Hektor i ovo izustivši reče:
                              "Hoćemo l' tako okl'jevat, Melanipe? - zar ti se srce
                              Ne kreće ništa u grudma za ubitim rođakom tvojim?
         555                  Ne vidiš, kako se jagme za oružjem Dolapsa oni?
                              Nego hajde, jer više ne valja, da se borlmo
                              Mi iz daleka, već treba da svladamo njih il' da oni
                              Strmeni osvoje Ilij sa vrha i pobiju ljude."
                                 Tako rekavši pođe, a za njim bogoliki junak;
         560                  Sin Telamonov pak Ajas Argejce hrabraše velji:
                              "Drugovi mili, oj bud'te junaci i metnite stida
                              U srce, jedni se drugih u borbama stidite teškim;
                              Više je zdravih junaka no ubitih, gdjeno je stida,
                              A gdje se bježi, ni dike ni obrane onamo nema."
         565                     Reče, a oni i sami na obranu gotovi bjehu,
                              U srce vrgnu riječ i mjedenom ogradom lađe
                              Okruže brze, a onda Trojance potakne Zeus-bog.
                              Grlati bojnik Menelaj Antiloha hrabriti stane:
                              "Nikojeg nema od tebe Ahejca, Antiloše, mlađeg,
         570                  Nema ni nogama bržeg ni hrabrijeg nema u borbi, -
                              Ne bi li skočio ti i Trojanca ubio kojeg?"
                                 Reče i opet ode Menelaje onog podjariv.
                              Skoči izmed rtnika Antiloh i izmetne koplje
                              Gledajuć okolo sebe i kad se nabaci junak
         575                  Kopljem, uzmaknu Trojci, a uzalud bacio nije,
                              Nego Hiketaonu Melanipa prehrabrog sina
                              U prsi kod sise zgodi, u borbu kada je stupo,
                              Sruši se, stane ga jek, i mrak mu pokrije oči.
                              Na nj Antiloh skoči ko pseto, kojeno skače
         580                  Na ubijeno lane, što pogodi lovac, iz svojeg
                              Ležaja kad je izišlo, i koljena razglobi njemu ;
                                                                         21
                              Tako, Melanipe, skoči Antiloh, smioni ratnik,
                                                                          22
                              Na te, da oružje skine, al' divni ga opazi Hektor,
                              Te mu dođe u susret trčeći po pokolju bojnom,
         585                  Ne htjede dočekat njega vojevač brzi Antiloh,
                              Nego odbježi nalik na zv'jere, koje učiniv
                              Zlo, uz goveda psa il' pastira zaklavši, bježi,
                              Prije nego se skupe junaci u hrpu mnogu:
                              Tako i Nestorov sin odbježi, kad Hektor i Trojci
         590                  Gromotno vičući ljute izmetati stadoše str'jele.
                              Ali kad u jato dođe drugova, okrenuv se stane.



               21  581. "koljena razglobi njemu", vidi 4. pjev., st. 469.
               22  582. apostrofa; vidi 4. pjev., st. 128.


                                                                                                       248
   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253