Page 249 - Ilijada
P. 249

Homer: Ilijada



                                      C. Uzmak za prvi red lađa. 592-695.


                                 Tada Trojanci nalik na lavove, ljute mesare,
                              Na lađe jurnu volju izvišujuć velikog Zeusa,
                              Koji je jednako njih ohrabrivo, Argejcima srce
         595                  Meo u grudma i slavu oduzimo, Trojce podbado;
                              Jer on u srcu šćaše ud'jeliti Hektoru slavu
                              Prijamovome sinu, da na lađe uzvite baci
                              Vječni gorući oganj i izvrši okrutnu molbu
                              Tetide boginje svu, - te čekaše premudri Zeus-bog,
         600                  Kako će očima plamen od goruće ugledat lađe;
                              Jer on hoćaše onđa odrediti od lađa uzmak
                              Četama trojanskima i slavu Argejcima dati.
                              Misleći tako u duši na prostrane gonjaše lađe
                              Hektora, a on i sam od sebe se vrlo naprezo.
         605                  Bješnjaše kakono Ares, kopljometni bog, ili oganj
                              Kao što ljuti bjesni u dubokoj planinskoj česti.
                              Pjena je njemu trgla na usta, oči mu tada
                              Sjahu pod obrvama pod mrkima, kaciga pak se
                              Strašno mjedena tresla na čelu tome bojniku,
         610                  Hektoru, kojemu sam pomagač bijaše Zeus-bog,
                              Koji je njega sad med množinom ostalih ljudi
                              Častio i slavio: kratkovječan imo je biti
                              Hektor, jer mu je dan Atena Palada veće
                              Suđeni primicala od ruke snažnog Pehda.
         615                  Ondje je napado hoteć prolomiti redove bojne,
                              Gdje je najviše vojske i najbolje oružje viđo;
                              Ali ne mogne junak prolomiti, koliko god je
                              Žudio, jer mu se ko zid Argejci opr'ješe nalik
                              Na hrid veliku strmu uz valove pjenastog mora,
         620                  Koja se vjetara sili i fijuku opire njihnu,
                              Valova također nadmu, kad o nju stanu da biju.
                              Danajci stajahu tako pred Trojcima nikud ne bježeć.
                              Hektor sijevajuć ognjem odasvud u vojsku skoči
                              I hrupi, kao što val vjetrorodni na lađu brzu
         625                  Nahrupit žestok zna iz oblaka; lađu tad c'jelu
                              Pokrije pjena, a vjetar u jedra duva lađena
                              I bije strašno, te svi brodari u srcu dršću,
                              Hvata ih strah, jer jedva iz propasti umiču smrtne:
                              Tako se kidalo srce u grudima ahejskoj vojsci.
         630                  Hektor bješe ko opaki lav, što na goveda jurne,
                              Koja bezbrojna pasu u nizi livade velje,
                              Med njima čobanin je, al' ne zna pravo se jošte
                              Borit za govedo on krivorogo, oteti njega
                              Zv jeri, med govedma on sad med prvima, sada pak zadnjim
         635                  Stoji, al' u sredinu među njih lav se zaleti,
                              Stane izjedati vola, a goveda sva se razbježe:
                              Tako od Hektora tad se i Zeusa razbježe Ahejci


                                                                                                       249
   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254