Page 252 - Ilijada
P. 252

Homer: Ilijada



                              Jabuku  joj držeći u ruci i Trojcima vikne:
                                     27
                              "Oganj donesite i svi u skupu ciknite na boj!
                              Zeus nam je poslao dan, što svega vrijedi , osvojit
                                                                      28
         720                  Lađe nam dajuć, uz prkos što bozima dođoše amo,
                              Te nam nevolja mnogo učiniše s krivice naših
                              Starijih , koji bi mene, kod brodova kad sam se htio
                                     29
                              Boriti, ustavljali i jednako branili ljudma.
                              Ali ako je Zeus pomućivo onda nam pamet,
         725                  A on sada nas sam i hrabri i sam nas nutka."
                                 Reče, i Trojci se jače zalete tad na Argejce.
                              Ne mogne opstati Ajas, jer str'jele se sipahu na nj već,
                              Nego uzmakne malo sa natkrovaka lađenih
                              Na sedam stopa klupu dugačku umr'jeti misleć.
         730                  Tu je čeko i stajo odbljajuć od lađa kopljem
                              Trojce, kada bi koji pristupio s vječitim ognjem.
                                                                            30
                              Strašno je vikao sveđ Ahejcem, opominjo sveđer:
                              "Vitezi danajski mili, oj Aresa ubojne sluge,
                              Bud'te junaci, žestine, junaštva se sjetite, druzi!
         735                  Mislimo l', da nam stoje drugari na pomoć ostrag,
                              Ili valjaniji bedem, da propast odvrati od nas?
                              Nemamo na pomoć grada nablizu s kulama tvrdim,
                              Nemamo naroda, svladanim već da pretegu dade!
                              Nego smo oklopljeni med Trojcima u polju ovdje,
         740                  I to pri pučini morskoj, daleko od očinske zemlje;
                              Spasenje stog je u ruku, a nije u mlitavu ratu."
                                 Reče i udarat stane žestoko oštro'rtim kopljem.
                              Kada bi koji Trojanac nasrnuti na lađu htio
                              Hektoru hrabriocu za ljubav sa gorućim ognjem,
         745                  Toga bi dočeko Ajas i dugim ga ranio kopljem,
                              Te on dvanaest ubi junaka pred lađama blizu.






















               27  717. "jabuku", tj. kao kuglu koja je bila nasađena uresa radi na vrhu krme.
               28  719. "dan vrijedan svega", tj. vrijedan svega zla i muka što smo ih do sad imali.
               29  721-722. "s krivice naših starijih", misli se ratno vijeće trojansko.
               30  731. "s vječitim ognjem"; vidi 5. pjev., st. 4.


                                                                                                       252
   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257