Page 277 - Ilijada
P. 277

Homer: Ilijada



                              Slomi joj vrat te krv joj i utrobu ispija c'jelu
          65                  Koljuć je, čobani i psi oko njeg stojeć daleko
                              Mnogo veoma viču na njega, ali se neće
                              K njemu približit, jer strah ih s bljedoćom osvaja vrlo:
                              Tako se nikom od onih ne usudi srce u grudma
                              Stupiti naočitom Menelaju tada nasuprot.
          70                  S Pantojevoga sina Menelaje lako bi bio
                              Uzeo oružje slavno, al' Feb mu ne da Apolon,
                              Koji Hektora na nj brzonogom Aresu sličnog
                              Navede stvoriv se nalik čelovođi kikonskom Mentu,
                              Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
          75                  "Što se stići ne dade, o Hektore, to ti sad goniš,
                              Konje potomka hrabrog Eakova, - al' njih je muka
                                                                              5
                              Smrtnim ljudima krotit i upravljat, svakome drugom
                              Osim Ahileju jednom, kog besmrtna porodi mati.
                              Utom ti Atrejev sin Menelaje ubojni ubi
          80                  Ponajboljeg Trojanca Euforba, Pantoju sina,
                              Braneć Patrokla, i njega žestine i junaštva liši."
                                 Tako rekavši bog u poslove vrati se ratne,
                              A srce Hektoru mračno strahovita osvoji tuga,
                              I on se ogleda tad po redovima bojnim i spazi
          85                  Jednog oružje slavno gdje skida, drugog gdje leži
                              Mrtav na zemlji, i krvca kroz otvor mu iz rana curi,
                              On kroz rtnike prođe u oružju oružan sjajnom
                              Vrišteći, vatri bješe Hefestovoj sličan , ugasit
                                                                 6
                              Koja se ne da, - i dobro vikača čuje Menelaj
          90                  Te se ozlovolji i svom progovori junačkom srcu:
                              "Jao li meni! da ostavim tu Patrokla, što leži
                              Poradi časti moje, i oružje njegovo krasno,
                              Zamjerit, bojim se, hoće Argejac, koji me vidi;
                              Ako li savladan stidom u borbu s Hektorom zađem
          95                  I sa Trojancima sam, opkolit me mogli bi mnogi,
                              Sve Trojance Hektor sjajnošljemac ovamo vodi.
                              Ali zašto mi srce na takove pomisr misli?
                              Tko se preko volje božje s junakom, kojega časti
                              Bog, porvati želi, na njega se strovale jadi.
         100                  Zato mi zamjerit neće Ahejac ni jedan, kad vidi,
                              Gdje ja od Hektora bježim, kad s pomoću bori se božjom.
                              Ajasa grlatoga bojnika glas ja da čujem,
                              Obadva mi bismo opet veselja se sjetili ratnog
                              Iduć i protiv boga, Ahileju ne bismo l' spasli
         105                  Mrtva Patrokla, jer to bi sad u zlu nam najbolje bilo.



               5  75-76. Iz posljednjih stihova 16. pjevanja vidi se da se Hektor zaletio na Automedona, koji upravlja
               Ahilejevim konjima, hoteći ne samo ubiti Automedona nego i uzeti konje Ahilejeve.
               6  88. "vatri Hefestovoj sličan"; vidi 2. pjev., st. 426. i 9. pjev., st. 468.


                                                                                                       277
   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282