Page 273 - Ilijada
P. 273

Homer: Ilijada



                              Iz t'jela jasenovo izvuče koplje, al' ne htje
         815                  Dočekati Patrokla, bez oružja premda je bio;
                                                                         38
                              A tad udarcem božjim i kopljem svladan Patroklo
                              Utekne među guste drugare od smrti bježeć.
                                 A čim junačinu spazi Patrokla svijetli Hektor
                              Oštrim pogođen kopljem gdje uzmiče, onda se k njemu
         820                  Kroz bojne redove on približivši rani ga kopljem
                              U dno slabina odmah te proturi koplje kroz njega.
                              Sruši se, stane ga jek, Ahejci se rastuže vrlo.
                              Kao kad svlada lav u boju silovita vepra,
                              Koji se prkosa puni na gorskome kose vrhuncu
         825                  Oko izvora malog, obojici piti se hoće;
                              Sav se zasopio vepar, al' napokon lav ga nadjača:
                              Tako Prijamov sin Menetijevome sinu,
                              Koji pogubi mnoge, na koplju izvadi dušu.
                              Kličući Hektor nad njime progovori krilate r'ječi:
         830                  "Negdje si mislio ti, o Patroklo, grad nam razorit,
                              Trojanskim ženama dan slobode si mislio otet
                              Te otploviti s njima u premilu očinsku zemlju,
                              Ludove, al' njih brane brzonbgi konji trčeći
                              Hektorovi u boju; med Trojcima, koji se rado
         835                  Bore, odličan ja sam na koplju, odbijam od njih
                              Robije dan, a tebe će tu da jastrebi žderu.
                              Ništa ti, jadniče, jaki Ahilej pomogo nije,
                              Koji je ostajuć tebi na polasku zborio negdje:
                              ""Nemoj mi se povratit, o Patroklo, konjiče bojni,
         840                  K lađama prostranima, ljudomori Hektoru dok ti
                              Krvavu košulju razdr'jet na pisima ne bude dano.""
                              Tako ti reče i tebi ludovu nagovori srce."
                                 Ranjen teško ti o Patroklo, prozbori njemu:
                              "Sad ti, Hektore, kličeš veoma, jer su ti dali
         845                  Pobjedu Kronov sin i Apolon mene savladav
                              Lako i sami meni sa pleći oružje skinuv;
                              A da je dvadešet takvih junaka meni u susret
                              Došlo, propali svi bi od mojega svladani koplja,
                              Nego Letin me sin i sudbina pogubna ubi,
         850                  A med ljudima Euforb, i treći me ubijaš sad ti.
                              Drugo još u srce spravi, što mislim kazati tebi:
                              Ni sam dugo nećeš već živjeti, nego i tebi
                              Blizu već stoji smrt i sudbina teška, od ruke
                              Past ćeš Eakovoga potomka Ahileja divnog."
         855                     Kad to izrekne on, skončanje ga pokrije i smrt.
                              Duša iz udova njemu izleti, ode k Aidu
                              Udes oplakujuć svoj i ostaviv jakost i mladost.
                              Njemu već mrtvu riječ progovori svijetli Hektor
                              "Što mi proričeš ti, o Patroklo, pogubu pr'jeku?

               38  815. "bez oružja premda je bio", tj. Patroklo, kako se vidi iz stihova 794 -804.


                                                                                                       273
   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278