Page 28 - Ilijada

Homer: Ilijada

340 Odluke takve i takva vijeća izgorjela vatrom,
Zavjere uz čisto vino i desnice , koje su vjeru
12
Zadale! Zalud nam svađa riječma, kad nikakve naći
Pomoći ne možemo, a ovdje dugo smo veće.
Atrejev sine, vodi Argejce u bitke teške;
345 Neka ti volja bude nepomična kao i do sad,
Jedan il' dvojica ovdje nek poginu, koji na strani
Bez drugih smišljaju ovdje - al' tako se neće izvršit,
Kako bi prije u Argos otišli, dokle još n'jesno
Saznali, Zeusovo je l' obećanje lažno il' nije.
350 Sin nam je obećo Kronov premogući - tako vam velim
Onoga dana, Argejci u lađama kadno smo brzirti
Plovili noseći smrt Trojancima, noseć i Keru:
Zdesna je s'jevnuo munjom pokazujuć znake sudbine!
Zato vratit se kući nek nitko se ne žuri prije,
355 Negoli svaku ženu Trojanca obljubi kojeg
I plač Helenin tako i tugu osveti njenu.
13
Ako li kući se tko povratiti strašno baš želi,
A on crnu lađu nek pograbi pokritu odmah,
Pa nek snađe ga smrt i udes prije no druge!
360 I sam, o gospodaru, ded promisli i drugog slušaj:
Neću ti reći riječ, da prezreti bi je mogo.
Na bratstva ljude daj razdijeli i na plemena,
Bratstvo da bratstvu i pleme da plemenu pomaže, kralju;
Tako li učiniš sad, Ahejci l' se pokore tebi,
365 Znat ćeš za pučanina i vojvodu, koji je dobar,
Koji li rđav, jer bojak posamce oni će biti;
Znat ćeš, da l' s odluke božje razoriti ne možeš grada,
S luda li ratovanja il' s rđe svojijeh ljudi."
Silni odgovori kralj Agamemnon njemu ovako:
370 "Opet savjetom svojim predobijaš, starče, Ahejce!
Ej da otac mi Zeus, Atena da i Apolon,
Te ja savjetnika takvih desetak imo u vojsci,
Brzo bi Prijama grad gospodara pred nama pao,
Kada bi ruke naše osvojile, rasule njega;
375 Ali mi Kronov sin egidonoša Zeus-bog sad zada
Jade, jer u svađe mene i kavge neprestano baca,
Ja i Ahilej svađu zapodjesmo djevojke radi
Prijekim r'ječma, al' ja je u svojoj počeh ljutini;
Ako se složimo nas dva, Trojancima nimalo više
380 Neće odgode biti, već nevolja stić će ih njihna.
A sad pođite ručat, tad boj ćemo zavrći ljuti;
Svaki nek naoštri koplje, nek dobro priredi štit svoj,

12 341. "desnice", misli se rukovanje, pružaje desnice u znak tvrde vjere.
13 356. U ovom stihu kao i u st. 590. izriče se Helenina žalost i kajanje što je ostavila prvoga muža i
pošla s Parisom u Troju i tako uzrokovala trojanski rat. To potvrđuju i njezine riječi u 3. pjev., st. 173-
176, 6. pjev., st. 344-351.

28