Page 29 - Ilijada
P. 29

Homer: Ilijada



                              Svaki nek jesti dade brzonogim konjima svojim,
                              Svaki nek pogleda kola i na rat nek misli u duši,
         385                  Da ćemo čitav se dan u boju ogledati ljutom,
                              Jer nam nimalo neće u njemu počinka biti,
                              Ako ne padne noć i ne razdvoji bijes junaka.
                              Tad će se gdjekome remen od štita, obrane ljudske,
                              Znojit na grudma, a ruku utrudit će gdjetko na koplju,
         390                  Gdjekome konj će se znojit od vučenja glatkijeh kola.
                              A kog opazim ja da daleko od drugih hoće
                              Kod lađa srpastih gdjegod da ostane, siguran neće
                              Biti, od ptica lje ni od pasa neće uteći!"
                                                                   14



                              4. Žrtva. Vojska se reda u bojne redove. 394-483.


                                 Tako im reče, i nato Argejci poviču vrlo,
         395                  Kao kad nahrupi Not o visoki br'jeg i nanese
                              Vale o iznosit hrid; ne puštaju valovi hrida
                              Gonjeni vjetrovima, kad ovdje se rode il' ondje.
                              Svi se dignu i hitno po lađama brzim se raspu,
                              Zadime oni iz svih čadora i ručati stanu,
         400                  Koji kojemu bogu vjekovitom prikaže žrtvu
                              Moleć se, da živ smrti uteče i vrevi ratnoj.
                              Tada junaka kralj Agamemnon zakolje bika,
                              Tovnoga bika petaka premogućem Kronovu sinu.
                              I svih Ahejaca starješine stane pozivat;
         405                  On Idomeneja kralja i Nestora najprije zovne,
                              Onda Ajasa oba i Tidejevoga sina,
                              Šestog Odiseja zatim, mudrinom jednakog Zeusu;
                              A sam od sebe mu dođe Menelaje, grlati bojnik,
                              Jer je za brata znao u duši da gotovi gozbu.
         410                  Opkole bika svi i zrnja ječmenog uzmu,
                                                                    15
                              Med njima onda kralj Agamemnon molitvu počne:
                              "O crnooblačni Zeuse, o predični, najveći bože,
                              Koji u eteru vladaš, - ne zašlo sunce, ne došla
                              Tmina, dok Prijamov krov strmorom ne okrenem čađav
         415                  I dok Prijamu vrata ne zapalim gorućim ognjem,
                              Košulju Hektorovu dok mačem na njegovim grudma
                              Ne strgam poderanu, dok mnoštvo oko njeg drugova
                              Ne padne ničice u prah, sa zemljom ne sastave zube."
                                 Tako izreče, al' ne htje Kronion izvršiti njemu;
         420                  Klanicu primi doduše, al' muke mu umnoži ljute.
                              Pošto se pomole oni i ječmom obaspu žrtvu,
                              Najprije dignu joj vrat pa zakolju, ogule zatim,

               14  393. Vidi st. 4-5. u prvom pjevanju.
               15  410. "zrnja ječmenog uzmu", - vidi u 1. pjev., st. 449, a vidi i malo dalje st. 421.


                                                                                                       29
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34