Page 303 - Ilijada
P. 303

Homer: Ilijada



                             Ahilej dobiva novo oružje. Noć 26. dana. 369-617.




                                         1. Tetida kod Hefesta. 369-467.

                                 Tetida uto dođe srebronoga u dvor Hefestu
         370                  U dom zvjezdani, vječni, med dvorima božjima dični,
                              Mjedeni, koji si sam načinio bijaše hromac.
                              Nađe ga, a on se žuri i znoji, uz svoje se vrti
                              Mjehove, tronoga dvaest u svemu upravo gradi,
                              Da mu u sobi tvrdoj i hubavoj uza zid stoje,
         375                  Svakom ispod nogu njima kotače postavi zlatne,
                              Da mu sami od sebe u društvo bogova idu
                              Te se vraćaju natrag u dvore - da je divota.
                              Dotle su gotovi bili, al' ne bješe na njima uha
                              Umjetnih još; prilago ih baš i kovo je čavle.
         380                  Dok se je trudio umom, vještinom Hefest oko tog,
                              Tetida dođe k njemu srebronoga; - krasna je spazi
                              Harita, koja na glavi povezaču imaše b'jelu
                                                                       16
                              (Slavni je oženjen njom rukotvorac); pred Tetidu stupi,
                              Stisne joj ruku i ovu izustivši besjedu reče:
         385                  "Što te u dvorove naše, dugohaljko Tetido, nosi,
                              Časna i mila nama? - u dvore nam dolaziš slabo,
                              Nego bliže pristupi, da preda te darove metnem."
                                 Svijetla boginja to kad izreče, napr'jed povede
                              Tetidu te je na stolac sa srebrnim klincima sjedne,
         390                  Na krasni umjetni stolac, i podnožje pod noge metne.
                              Slavnog vještaka zovne Hefesta veleći mu r'ječi:
                              "Dođi, Hefeste, tebe srebronoga Tetida traži."
                              Preslavni odvrati njoj rukotvorac besjedu ovu:
                              "Časna boginja dična u dvorima mojima to je,
         395                  Koja izbavi mene, daleko bolan kad padoh
                              Po volji matere moje bezobrazne, koja me hromog
                              Sakriti htjede, a tad bih pretrpio mnogo u duši,
                              Da me na krila svoja ne primiše Tetida i s njom
                              Zavojitoga Okeana kći Eurinoma zvana.
         400                  Devet sam godina kovo uza njih umjetna djela:
                              Savite pregljice, bočke i oboce i još đerdane
                              U spilji prostranoj ja, oko mene velji Okean
                              Šumeć i pjeneć se tako, za mene nikakav nije
                              Znao ni besmrtni bog ni ikoji umrli čovjek,
         405                  Samo Eurinoma znaše i Tetida, koje me bjehu
                              Spasle; - ove nam evo u dvorove sad, i života

               16  383. Jedna je od Harita dakle žena Hefestova; to ima vrlo dobar smisao jer Harite su boginje milote,
               a Hefest kuje djela puna milote. U Odiseji (8. pjev., st. 266-366.) Hefestova je žena Afrodita; pjesnik se
               dakle tu držao druge priče.


                                                                                                       303
   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308