Page 298 - Ilijada
P. 298

Homer: Ilijada



                              I sin Prijamov Hektor junaštvom nalik na oganj.
         155                  Triput je svijetli Hektor potegnuo za noge onog
                              Hoteći ga odvući, Trojancima vikaše glasno;
                              Žestokim opasana junaštvom Ajasa oba
                              Triput odrinu njeg od mrtvaca, a on bi stalno
                              Junački u vrevu sad se zaletio, sada bi opet
         160                  Stao cičeći glasno i uzmico nimalo nije.
                              Kao što ne mogu poljski pastiri od strva lava
                              Riđeg, veoma gladna odagnati, tako ni do dva
                              Ajasa oružana ne mogoše od mrtvog t'jela
                              Prijamovoga sina odagnati Hektora divnog.
         165                  Oteo on bi mrtvaća i slavu bi steko golemu, -
                              Ali s Olimpa brza vjetronoga Irida s glasom
                              Pelejevome sinu doteče, nek oružje uzme
                              (Ne znaše Zeus nit ikoji bog, jer posla je Hera),
                              Bliže k Ahileju stupi i krilate prozbori r'ječi:
         170                  "Diži se, Pelejev sine, od sviju strašniji ljudi,
                              Braniti idi Patrokla, zbog kojeg je pokolj sad grozan
                              Nastao pred lađama; junaka ubija junak
                              Mrtvog dok Danajci brane Patrokla, a Trojci ga silom
                              U grad hoće odvući u Ilij vjetroviti, strmi.
         175                  Najjače svijetli Hektor odvući nastoji njega,
                              Srce ga njegovo goni, da glavu s nježnoga vrata
                              On odsiječe Patroklu i nabije onda na kolac.
                              Nego ustani daj i ne leži; stid' se u duši,
                              Kada bi trojanskim psima Patroklo igračka osto;
         180                  Tebi će biti sramota, Patroklo l' se nagrđen vrati."
                                 Njojzi odgovori divni brzonogi na to Ahilej:
                              "Koji te poslao bog, oj Irido, glasnicu k meni?"
                                 Njemu prihvati riječ vjetronoga Irida brza:
                              "Žena Zeusova slavna, Ahileju, posla me k tebi,
         185                  Ne zna ni Kronov sin visokovladni, ne zna ni jedan
                              Besmrtnik drugi, što žive po presnježnom olimpskom brdu."
                              Tad odgovarajuć njojzi Ahilej brzonogi reče:
                              "Kako da u vrevu zađem, ta u njih je oružje moje!
                              A mati mila mi reče, da prije se nemam oružat,
         190                  Negol' je očima svojim gdje k meni dolazi zgledam:
                              Oružje od Hefesta obrekla je krasno mi don'jet.
                              Ne znam, koga bi drugog na sebe oružje vrgo,
                              Osim štita, što Ajas imade sin Telamonov;
                              Ali i taj se sam med rtnicima nalazi sada
         195                  Oko tijela mrtvog Patroklova bijući kopljem."
                                 Njemu prihvati riječ vjetronoga Irida brza:
                              "Dobro znamo i same , da u njih je oružje tvoje,
                                                   7
                              Nego onako se samo po opkopu Trojcem pokaži,
                              Ne bi l' se preplašili i ne bi li prestali oni

               7  197. "znamo i same", tj. ja i Hera.


                                                                                                       298
   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303