Page 327 - Ilijada
P. 327
Homer: Ilijada
Prijama dostojanstvom? al' ako nadvladaš mene,
Neće ti za to Prijam uklopiti u ruke dare,
Jer on ima sinova, i mudar je, bezuman nije.
Jesu l' ti odrezali Trojanci krasno imanje
185 Ugledno: voćnjak i njivu, da imaš što obrađivat,
Ako ubiješ mene? al' teško ćeš, mislim, učanit!
Već sam te, reko bih, kopljem jedamput pognao oštrim;
Zar se ne sjećaš kad te od goveda - sam si baš bio -
Brzo sa Idske tjerah planine nogama hitrim?
190 Onda bježeći nijesi okrenut se imao kada,
Te si uteko otud u Lirnes, a ja navalih
Na grad te ga s Atenom i s ocem Zeusom razorih;
Sa sobom robinje vođah slobode im otevši danak,
A Zeus izbavi tebe i ostali bogovi vječni.
195 Ali ja mnim, da te sad ne spasavaju, kako u duši
Misliš! Nego ti velim, ukloni se deder i pođi
Natrag u mnoštvo te nemoj nasuprot stajati meni,
Dok te ne snađe zlo, a svršeno zna i budala."
A odgovarajuć njemu Eneja besjedu reče:
200 "Ne misli, Pelejev sine, riječima preplašit mene
Kakono ludo dijete, jer pogrdnih i drskih r'ječi
I sam razumijem kazat: i jedan i drugi znamo
Jedan drugome za rođ, za oca si i mater znamo,
Kako iz pričanja starog od ljudi čujemo smrtnih.
205 Jer ti ne vidje mojih, a ni ja nikada tvojih.
Tebe je rodio, kažu, junačina čestiti Pelej,
Tetida, morska kćerka, ljepokosa tvoja je mati,
A ja se dičim, da Anhis junačina meni je otac,
Od kog se rodih ja, Afrodita meni je mati,
210 Danas će jednoga od nas i otac i mati plakat
Svojega miloga sina, jer ne mislim, da se ovako
Možemo s r'ječima ludim razići i iz bitke vratit.
Ali volja l' te, i to da čuješ, dobro da za moj
Rod saznadeš - ta mnogi junaci znadu za njega; -
215 Od crnooblačnog Zeusa porodio Dardan se prvi,
Dardan Dardaniju sazda, jer sagrađen ne bješe jošte
Na polju sveti Ilij, u kojem sad smrtnici žive,
A tad u podgorju gore izvorljive življahu Idske.
Dardanu pak Erihtonij se kralj porodio sinak,
220 Najbogatiji taj je med ljudima smrtnima bio;
Kobila hiljade tri po livadi pasahu njemu,
Gizdave bijahu one sa ždrebadi vesele svoje;
Od kobila se neke, kad pasahu, Boreji svide,
Te ih nalik na konja mrkogriva jednoć opase,
13
225 One ostanu ždrebne i dvanaest ždr'jebaca rode.
13 223-225. Boreja je (tj. personifikacija sjevera) dakle otac konja Erihtonijevih; ta priča ima vrlo dobar
smisao: konjima koji su brzi kao vjetar otac je brzi vjetar Boreja. U 16. pjev., st. 150-151. kaže se da je
327