Page 65 - Ilijada
P. 65

Homer: Ilijada



                              Oni se najprije dižu na pučini, zatim se lome
         425                  Oni o suho i ječe veoma, krivuljasti idu
                              I u vrhunce se penju i morsku izbacuju pjenu:
                              Tako se danajske čete bez prekida micahu tada
                              Jedna za drugom u boj, a vojvoda svaki je svojim
                              Zapovijedo, a drugi koračahu tiho, te reko
         430                  Ne bi, da narod toliki u grudima imajuć glasa
                              Stupa; koračahu mučeć, jer svojih se bojahu vođa;
                              U svih se oružje sjajno, u kojemu stupahu, sjaše.
                              A Trojanci ko ovce u toru kog bogataša
                              Kada bezbrojne stoje, mlijeko kad im se b'jelo
         435                  Muze, neprestano bleje od jagnjića čujući glase, -
                              Tako se Trojanska vika po širokoj vojsci razleže,
                              Jer svi govora jednog i jezika ne bjehu oni,
                              Jezik im bješe mješovit, iz različnih bjehu krajeva;
                              Jedne je potico Ares, Atena sjajnooka druge,
                                                                         27
         440                  Ktome Dimos i Fobos i Erida uzaman plaha,
                              Koja je sestra i druga ljudomore Aresa boga;
                              Isprva sitna je ona, kad raste, al' poslije glavu
                              U nebo upirat stane i tako korača po zemlji.
                              Jednako pogubnu kavgu med jedne i druge vrže,
         445                  Idući kroz čete bojne i množeć junacima jauk.
                                 Kada se na mjestu jednom već obje sukobe vojske,
                              Štiti se sastave skupa i koplja i snaga junaka
                              Oklopljenih mjeđu, i štiti kvrgaši  se nađu
                                                              28
                              Jedan na drugom tada, te veliki urnebes nasta;
         450                  Tu pomaganje bješe i klicanja, kako su koji
                              Klali il' padali mrtvi, po zemlji tečaše krvca.
                              Ko dva potoka snježna sa vrhova kadano teku
                              I u dubodolinu golemu slijevaju vodu
                              Iz vrela velikih svojih u koritu dubokom svome,
         455                  Šum u planini njihov daleko čobanin čuje:
                              S bukom se oni tolikom i silom udare tada.



                                       B. Prvi pojedinačni bojevi. 457-538


                                 Najprije oružana Trojanca svlada Antiloh
                              Među rtnicima tad Ehepola Talisiju sina;
                              Prvi ga u obluk zgodi gustogrivog njegova šljema,
         460                  On ga u čelo probode; oštrice mjedeno njemu
                              Zadre se u kost, i mrak se navuče na oči njemu,
                              Te se Ehepol sruši ko kula u boju žestoku.
                              A kad se sruši on, Elefenor ga za nogu zgrabi,

               27  437-438. O različnim jezicima u trojanskoj vojsci vidi 2. pjev., st. 804.
               28  448. "štiti kvrgaši", tj. u sredini pupčasti tako da se ispupčeni dio čini kao kvrga.


                                                                                                       65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70